Asghar Farhadi: Oscar mi ne znači više od pulske Zlatne arene

Prvi put od Iranske revolucije 1979. vijest koja je stigla iz Sjedinjenih Američkih Država razveselila je iransku naciju. Kako im iz SAD-a dolaze samo crne vijesti o novim i pooštrenim sankcijama zbog nuklearnog programa, informacija o dodjeli Oscara za najbolji strani film iranskome ostvarenju “Nader i Simin se rastaju” Asghara Farhadija dočekana je s oduševljenjem.

Većina Iranaca pratila je svečanu dodjelu Oscara putem satelitske televizije, a i službeni mediji prenijeli su vijest o prestižnoj nagradi.

– Iako sam sretan zbog Oscara, najviše mi zadovoljstva i veselja čini to što je svijet Iran pogledao drugim očima te je ta nagrada zapravo priznanje iranskoj civilizaciji i kulturi – kazao je ekskluzivno za Večernji list redatelj Asghar Farhadi.

Pod debelim slojem politike

– Iranci su ponosni jer je njihova zemlja ovdje slavljena zbog svoje veličanstvene kulture, drevne i bogate, koja ostaje skrivena pod debelim prašnim slojem politike. Iranski film konačno je ušao u povijest, a iranska zastava zasluženo vijori u Sjedinjenim Državama – rekao je Farhadi i dodao kako mu je drago što je žiri odlučivao slobodan od utjecaja politike. Iako je Oscar najveće dostignuće u njegovoj karijeri, Farhadi ne umanjuje važnost nagrada koje je njegov film dobio na filmskom festivalu u Puli 2011., gdje je osvojio Zlatnu arenu za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji.

– Za mene je svaka nagrada važna, koliko Oscar, toliko i Zlatna arena. Drago mi je što su Hrvati gledali moj film i uživali u njemu te se nadam da će uskoro opet biti prikazan u Hrvatskoj – napomenuo je Farhadi.

Radnja filma, s čijim se likovima i njihovim problemima većina gledatelja može poistovjetiti, vrti se oko sredovječnog para iz srednje klase koji se odlučio razvesti jer Simin želi napustiti neperspektivni Iran i omogućiti svojoj kćeri da odrasta u liberalnijoj sredini, u kojoj bi imala više mogućnosti za razvoj i napredak.

No, Nader želi ostati u Iranu da bi se mogao brinuti za svoga teško bolesnog oca. Kroz njihovu burnu svakodnevnicu, u koju se kao važni likovi upleću njihovi antipodi – siromašna i pobožna kućna pomoćnica i njezin nezaposleni i agresivni suprug – prelamaju se nebrojeni društveni problemi suvremenog Irana, poput smiješnog i banalnog poimanja religioznosti, strogog pravosuđa, hladne birokracije, položaja žena, muške dominacije i agresivnosti, socijalnog raslojavanja...


Vlast prekinula snimanje

Iako je snimanje filma “Nader i Simin se rastaju” vlast prekinula na desetak dana u jesen 2010. jer se Farhadi nije želio javno ispričati zbog podrške koju je dao iranskim sineastima koji su bili u zatvoru i na crnoj listi, oskarovac nije želio komentirati taj nemili politički događaj.

– Politika je jedno, a film drugo. Sada želim govoriti samo o uspjehu filma u čijoj je sjeni ostala politika i nasilje – rekao je Farhadi te priznao da je ponosan što je Iranac, ali i da jako voli zapadnu civilizaciju. Posebno je sretan što je njegovo djelo, osim Oscara i nagrade u Puli, na filmskom festivalu u Berlinu dobio Zlatni medvjed za najbolji film i dva Srebrna medvjeda za najboljeg glumca i glumicu, a dobitnik je i Golden Globe nagrade za najbolji strani film.