Netflix donosi novu slapstick komediju 72 sata koja stavlja u središte Joea Nixona – pomalo izgubljenog i neodlučnog muškarca u srednjim godinama. Komediju je režirao američki redatelj i montažer Tim Story, a Jon Hurwitz, Hayden Schlossberg, Kevin Burrows i Matt Mider odgovorni su za scenarij. Film je doživio svjetsku premijeru u kazalištu Paris na Manhattanu 20. srpnja 2026., a na Netflixu je postao dostupan četiri dana kasnije. Kritičari su mu dali uglavnom negativne ocjene. Traje sat vremena i 35 minuta.
U filmu glume Kevin Hart, Marcello Hernández, Mason Gooding, Kam Patterson, Ben Marshall, Zach Cherry, Michael Mando (poznat po seriji “Better Call Saul” i videoigrici Far Cry 3), Mike Epps i Teyana Taylor.
Radnja je jako brza i dinamična, stoga je ponekad i teško ispratiti sve dijaloge koji se odviju dok kažeš “keks”. Dakle, Joe je marketinški stručnjak za oglašavanje koji živi u New Yorku, ali ponaša se neozbiljno, u najmanju ruku. Tumači ga poznati glumac i komičar Kevin Darnell Hart. Joe žudi za promaknućem, ali budući da je već u kasnim četrdesetima, veće su šanse da će poziciju koju on žarko želi dobiti netko znatno mlađi. Također, Joe ima dugogodišnju djevojku Jennifer, koja samo čeka da je zaprosi te je već pomalo ogorčena njegovom neodlučnošću.
Iz nekog razloga Joe postaje dio grupnog chata na Whatsappu. Riječ je o aktivnoj grupi u kojoj se dopisuje četvero mladih muškaraca u ranim dvadesetima, a sadržaji koje šalju u tu grupu baš i nisu za javnost. Joe se odluči sprijateljiti s potpunim strancima – Nickom, Masonom, Brucošem i Hunterom, jer u tome vidi i korist za sebe, te im rezervira raskošan smještaj za Masonovu momačku zabavu. Plan mu je potajno snimiti sve što rade i saznati kako se u moderno doba zabavljaju mladi. Stvari, naravno, ne idu baš po planu.
Pomalo je ironično da jedan od tih mladića – Mason, već ima zaručnicu i daje mudre savjete čovjeku koji je već u kasnim četrdesetima, a još uvijek nije sto posto siguran što želi od života.
Također, Joe ima i svoj burni alter-ego, a zove se Ricardo Montana. Dovoljno je da pošmrče malo kokaina i može nastupiti. Može se bez sumnje zaključiti da ga ova nova luda persona samo uvaljuje u još veće probleme, kao kad se zamjeri Jazeu – prividnom šefu lokalne mafije iz Miamija. Dakle, Joe pod utjecajem “Ricarda” zajedno sa svojim pajdašima pobjegne s broda u ukradenim jet skijevima i ne sluteći što se u njima nalazi.
Film je preplavljen otrcanim, blesavim, ali i pomalo simpatičnim šalama i dosjetkama, kao i ponekim nelogičnim situacijama koje su tko zna zašto prisutne u filmu. Primjerice, nakon što se Joe (pod pritiskom brodske mafije) nadrogira, najednom se na palubi broda ničim izazvan pojavi neki Mike (Micah Sierra “Katt” Williams) koji mu instantno postane rival i zakleti neprijatelj, a zatim njih dvojica uđu u fizički sukob. U toj sceni i nema baš jasnih uzročno-posljedičnih veza. Gledatelji bi na prvu možda pomislili da je riječ o Joeovoj halucinaciji koju je imao zbog kokaina, ali budući da su ga i drugi vidjeli, ipak je bio stvarna osoba.
Također, usred žustre borbe Joe/Ricardo Montana “willsmithne” Mikea. Riječ je o novoosmišljenom sinonimu za šamar. Taj “easter egg” čini se kao dobar dodatak u filmu i referenca na nezaboravnu dodjelu Oscara iz 2022. godine. Ne postoji dobar razlog zašto se Joe morao baš s njim potući, a nije ni jasno zašto je taj Mike poslije te scene potpuno ispario iz filma i nijednom više nije bio spomenut.
Naravno, sve se odvija u komičnom i veselom tonu te možda ne treba tražiti objašnjenje za baš svaki detalj filma. Evo još nekih primjera. Hunter se, recimo, cijelo vrijeme žali da ga je djevojka prevarila, ali optimistični Brucoš (to mu je nadimak), koji ga pokušava utješiti, istakne činjenicu da ga je barem prevarila s muškarcem druge rase. Dakle, iako je nevjerna, barem je inkluzivna.
Još jedan zanimljiv komični element ubačen u film su penisi kitova koji srećom posluže kao spasonosan lijek protiv opeklina koje je Joe zadobio jer ga je meduza na plaži u pijesku gadno opekla. Naravno, Joe će si cijelo nateklo lice morati premazati kitovom spermom (koje je još malo ostalo) kako bi mu otekline splasnule. Ostatak ekipe nije se mogao suzdržati od blesavih i smiješnih komentara poput: “Pa mogao si ga barem prvo počastiti nekom večerom!”
Međutim, apsolutno najurnebesniji (i najneočekivaniji) dio filma je kad se Joe, Nick i Hunter susreću sa šefom mafije kako bi spasili otetog Masona. U komedijama su obično uvijek mladoženje likovi koji nestanu ili ih netko kidnapira, pa tako i ovaj film slijedi to pravilo. Šefa narkomafije i Jazeova oca utjelovljuje popularni kubansko-američki glumac Andy Garcia, koji se istovremeno ponaša kao opasan i autoritaran kriminalac, ali je usto i veoma emotivan i impulzivan. Redatelji su vjerojatno pomislili da je zgodna ideja uvesti lik Garcije na samom vrhuncu filma – da se pojavi kao šlag na torti ovog smiješnog kaosa. Činjenica da Joe nosi odijelo njegova preminulog oca više ga izbaci iz takta nego to što su ukrali skutere. Tim više što mu je otac često bio izvrgnut ruglu jer je bio prenizak (kao i Joe).
Scena se pretvara u još veći apsurd kada šef mafije kritizira Joeov lažni kubanski naglasak, zatim Joe njemu govori o svojim problemima i o krizi srednjih godina te o strahu od odrastanja i odgovornosti, a potom ga šef zagrli jer odijelo još uvijek miriše na njegova pokojnog oca. Čini se da se šef mafije želi zbližiti s Joeom jer mu opisuje kako i on zna “skinuti” afričko-američki naglasak. Nekim čudom, nesporazum se riješi na veoma neobičan i smiješan način, a djeluje na sekundu da se Joe čak i sprijatelji s mafijašima.
Ponekad moraš imati pustolovine s potpunim strancima u životu da bi doživio duhovno prosvjetljenje i shvatio što ti je dalje činiti u životu.