Korade u SDP-u

Ova gospođa ili gospođica zaslužuje svojim svakodnevnim pisanjem protiv SDP-a i Zorana Milanovića da je negdje iza grma zaskoči Korade. Želja mi je da postane nacionalni heroj, ona i takvi poput nje!”

Poželio je to SDP-ovac Šandor Gion novinarki Slobodne Dalmacije, Marini Karlović-Sabolić, nakon što je početkom travnja objavila analizu rezultata istraživanja agencije Puls o rejtingu stranaka i stranačkih lidera. Iako tekst nije ni na koji način donosio vrijednosne sudove o predsjedniku stranke Milanoviću, nego se bavio samo statistikom, doduše nepovoljnom za SDP, bilo je to dovoljno da izazove žestoke reakcije nekih mladih SDP-ovaca. Smatrajući da su zaštićeni u svojoj komunikaciji, jer je internetski forum namijenjen članovima stranke, pustili su, uglavnom obožavatelji predsjednika i njegovih dalmatinskih stranačkih favorita, mašti na volju. Gion je, za razliku od onih u SDP-u koji bi se zadovoljili time da nepoćudni im novinari budu otpušteni ili maknuti s praćenja SDP-a, posegnuo za otvorenim govorom mržnje.

Istina, novinari često primaju kojekakve prijetnje i uvrede, to je nažalost sastavni dio posla koji rade, no ipak je zastrašujuće da netko tko se smatra socijaldemokratom, tko bi navodno želio neku bolju i drugačiju Hrvatsku od sadašnje, na takav način poželi obračunati se s  neistomišljenicima. I svjetonazorski i ljudski je nedopustivo odlučiti se za mržnju, čak i ako se misli da će to ostati u uskom krugu istomišljenika. Takvi SDP-ovci možda iskreno vole svog predsjednika, ali očito ga ne slušaju ili ne vjeruju da je iskren kada javno ponavlja kako je SDP demokratska stranka. U Milanovićevoj sjeni izgleda rastu oni koji misle da je samo metak pomahnitalog ubojice dovoljna kazna za one koji drugačije misle. Jer da je Šandor Gion iznimka u SDP-u,  onda bi se stranka sama odredila prema njemu, ali on je, čini se, samo najbolja ilustracija onoga što se u stranci zbiva.

Duboka podjela u SDP-u manifestira se, naime, i kroz izražavanje bijesa prema svima onima koji ne misle onako kako Milanovićevi fanovi misle. SDP-ovci koji su se, zgroženi napadom na novinarku, pobrinuli da prepiska s foruma izađe na svjetlo dana, podsjećaju da je za jednog člana stranke iz Šibenika bilo dovoljno da kaže kako je SDP izgubio izbore i da je trebalo čestitati pobjedniku, pa da bude izbačen iz stranke, a za one koji prizivaju metak za nekog tko drugačije misli nema sankcija. Šibenčanin je govorio javno, misleći da SDP doista nije stranka jednoumlja i bio kažnjen za tu zabludu, a “metak” - ovaj put za novinarku, sljedeći put možda za nekoga iz stranke - nije dočekan ni s formalnim zgražanjem (čast iznimkama) među onima uključenima u forumsku raspravu.

Nema sumnje, vrenje u SDP-u daleko je od normalne tranzicije koju svaka stranka mora proći nakon gubitka lidera. Strah, šapat i mrtvilo o kojem govore Davorko Vidović i Dragan Kovačević samo su fini ovitak za sve ružno što ne izlazi u javnost, jer odani SDP-ovci zaziru od toga da se o pozivima s prijetnjama, zastrašivanju i nemoralnim ponudama govori javno. Neke je stid, jer bi time govorili protiv stranke u koju su uložili svoj entuzijazam i godine u kojima je teško bilo biti SDP-ovac, a neki se zavaravaju da je to normalno pred stranačke izbore (iako znaju da tako prije ipak nije bilo) i da će sve proći kad izbori završe. Stoga će, zbog svih u SDP-u koji misle da je mržnja i isključivost normalna, novi predsjednik SDP-a, tko god to bio, morati prvo objasniti kakav to SDP želi voditi i tko u njemu ne smije biti. Tek tako će građani moći barem naslutiti kakvu Hrvatsku mogu očekivati, ako SDP još jednom pobijedi. Ovakva kakvu Gion crta ne sluti na dobro.