'Karenjina' za dušu Riječana

Petnaestominutne ovacije ispratile su preksinoćnju premijeru, odnosno prvi hrvatski postav neoklasičnog baleta “Ana Karenjina” Rodiona Ščedrina u sukladnoj koreografiji i režiji Dinka Bogdanića. Čini se da se tako riječka publika odužila lijepoj predstavi i utažila želju za baletom, gdje su balerine ponovno “na špicama”.

“Ana Karenjina” nije pravi klasični balet jer je Ščedrin ilustrativnu i dramatičnu glazbu bujne orkestracije nalik filmskoj, nekih iznimnih trenutaka poput pretvorbe Bellinijeva dueta iz Romea i Giuliette, pisao, baš kao i “Carmen”, na želju svoje supruge Maje Plisecke, jedne od najslavnijih balerina 20. stoljeća, a u njezinoj je koreografiji praizvedena početkom sedamdesetih godina.

Profinjeni okvir
Danas s drugim protagonistima ona nužno izgleda drukčije, a sjajan joj okvir dala scenografija Dalibora Laginje, koja jednostavnim sredstvima – jednim satom, lusterom, projekcijama osobito uspjele sjene vlaka na kraju – simbolima priziva tragičnu priču koju ionako svi znaju. Na takvim su scenama do izražaja mogli doći i lepršavi i iznimno profinjeni kostimi birana kolorita Dženise Pecotić, bilo da je riječ o plemstvu, jahačima, seljacima ili karakterizaciji likova.

U naslovnoj se ulozi pojavila gošća, odlična Bojana Nenadović Otrin, članica ljubljanskog baleta, tumačeći svoj lik lomljive žene – koja riskira zbog ljubavi prema Vronskom, ali i izaziva društvene konvencije, gubi sina, biva izdana – poetski, iznimno lakih i elastičnih pokreta. Sjajan joj je partner visokim skokovima i podrškom Ronald Savković, plesač međunarodne karijere koju je počeo upravo u Rijeci.

Dometi ansambla
Tu je i Kiti Paule Rus i njezine prijateljice, izvrsna scena jahača konjičkih utrka predvođena Vladimirom de Freitasom Rosom i mnogih drugih solističkih dometa i onih u ansamblu. Stanovite manje asinkronosti ne oduzimaju ništa od jednostavnog i predvidljivog čara predstavi koju će Rijeka zacijelo voljeti.