Cijeli je život Josip Perković služio državi, odnosno državama. Nakon što je ova sudska razina rekla da će biti izručen drugoj državi, trebaju mu biti smanjena očekivanja da će ova država stati iza njega, onako kako je očekivao.
Perković je izgubio ovu bitku. Kako stvari stoje, izglednije je da će hrvatski suci ući u domino slijed i teško je očekivati da će se sudske razine sada “počupati” oko Perkovića. No, bez obzira na to, umirovljenom obavještajcu bilo bi logično gotovo potpuno usredotočiti se na svoju obranu pred njemačkim sudom. Perković će se, kako je i tvrdio, do zadnje kapi protiviti izručenju i čekati da hrvatski sudski sustav odradi posao do kraja. Njegova dosadašnja logika bila je nikako ne otići pred sud strane države. To što su mu i bliski govorili da se može oprati jedino pred sudom u Münchenu, njemu nije bio neki argument.
Mogao je živjeti sa sumnjom javnosti i nikako nije želio proći sudsko čistilište u Njemačkoj. Spada, naime, u branšu onih kojima javnost ionako ne znači ništa, naprotiv, odgovara im da se do kraja života sklanjaju od očiju. No, vremena su druga, države su druge. Istina je gruba – mnogima će u RH laknuti ode li Perković u München. O tome hoće li (bude li ga) to izručenje biti problematično ili korisno za nacionalne interese, raspredat će se naknadno. Perkovićeva će obrana, dođe li do Münchena, trebati državni “backup” oko arhiva, svjedoka, istraga. Može se pretpostaviti da ni državi ne bi bilo svejedno što bi tamo mogao govoriti Perković.
>>Perković će biti izručen! Nobilo: Nastupila je zastara!
>> Volio bih da svi dokazi i svjedočenja budu javno objavljeni (Drugi dio)
>> Ja sa smrću Đurekovića apsolutno nemam nikakav dodir (treći dio)
>> Ja sam za postupak u Hrvatskoj i njemu ću se prepustiti (Četvrti dio)