Haag ne zna što je tajna

Odluka haaškoga sudišta da pokrene postupak protiv (još jedne) skupine novinara postiže obrnut efekt od željenoga.

Umjesto da se kažnjavanjem promiče poštovanje spram te ustanove (jer, optuženi su zbog nepoštovanja sudišta), njezin je ugled ovime dodatno narušen. Razlog je trojak: a) u suđenju počiniteljima ratnih zločina sudište ne postiže ni one rezultate koje je bilo i samo najavilo;

b) namjesto toga okreće se novinarima (desecima) koje procesuira znatno uspješnije od onih zbog kojih je zapravo bilo osnovano;

c) procesi protiv novinara (uz dva izuzetka) provedeni su bez opravdanja u funkcioniranju sudišta. U sadašnjem slučaju posebice zabrinjava treći od navedenih aspekata. Sudište je i samo  s odmakom od deset dana  ukinulo oznaku tajnosti na dokumentu zbog čijega se objavljivanja (mjesecima kasnije) procesuira skupina novinara.

S druge strane, jedini razlog zbog kojega bi slobodu medijskoga izvještavanja doista trebalo ograničiti jest zaštita identiteta svjedoka koji svojim iskazima (katkada doslovce u opasnosti za život) omogućuju suđenje ratnim zločincima. U rečenome slučaju o ovomu nema ni riječi, pa je postupanje sudišta to manje razumljivo.

Osim toga, u sudištu očito nemaju jasnu svijest o značenju tajne. Objavljivanjem dokumenta koji je bio označen tajnim on to, logički, prestaje biti  riječju, svi oni koji su ("ponovno") razotkrili tajnu (nakon što ju je HTV obznanio) nisu mogli prekršiti pravilo, čak i pod  višestruko spornom  pretpostavkom da je to i HTV učinio.