Gordana Sobol: Ne tučem svoga muža

S naslovne stranice jednoga tjednika vrišti naslov “Jadranka, prepolovi nam plaće – u Saboru ćemo raditi za 7000 kuna mjesečno.” Poruka je to nekih zastupnika, spremnih da se žrtvuju za opće dobro, za izlazak iz krize.

Ali ako je suditi po današnjoj sjednici Sabora, ne bi to rezanje plaća trebalo biti posljedica spremnosti na žrtvu nego stvarnog radnog učinka.

I žene zabušavaju!
Vjerovali ili ne, ta je sjednica počela sa 18 od 150 zastupnika. Za oko pola sata bilo ih je 25 ili otprilike šestina, pa ako bi neki pristali na pola sadašnjih primanja, ni to ne bi bilo dovoljno skromno!

U nasilju nad odgovornošću nije bilo razlike među spolovima, jednako su posao za koji su skupo plaćeni iz naših džepova zapustili i muškarci i žene. Kakav Sabor – takva država!

Ipak, prvu kap osvježenja u pustoš sabornice unio je prekid rasprave o temama iz dnevnog reda, koji je zatražio predsjednik Luka Bebić da bi pročitao saborsku izjavu što ju je za današnji dan – Dan borbe protiv nasilja nad ženama, sročila predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova, SDP-ova zastupnica Gordana Sobol.

Izdajice svoga spola
Uspio sam gospođu Sobol “dozvati” iz sabornice da malo porazgovaramo. Odmah je pitam:

– Je li nasilja nad ženama u Hrvatskoj manje ili više nego prije?

– Podaci su porazni, u prvih šest mjeseci ove godine bilo je 7800 prekršajnih prijava, a zatim u iduća tri mjeseca gotovo još toliko.

– Više nego prošle godine?

– Da, ali dio toga broja treba pripisati sve većoj hrabrosti onih koji nasilje prijavljuju. – Koji su uzroci tolikoga nasilja?

– Raznoliki su, ali ih povezuje uvjerenje da je žena nečije vlasništvo. Pa kad se partneru nešto ne sviđa, kad je s tko zna kojeg razloga isfrustriran, tu je žena da je udari i tako sebi “olakša” dušu. Ali i sami smo krivi, generacije i generacije trebali smo drukčije odgajati.

– Kako?

– Većim uključivanjem obitelji, škola, mnogo većom pomoći u svladavanju teškoća.

– Ima mišljenja da vi žene koje se bavite politikom u tome baš ne pomažete, dapače, “prelazite” na mušku stranu, razmišljate i ponašate se kao muškarci.

– Ima i takvih; kad uđu u politiku, zaborave svoj spol. Ali ja sam bila uvijek ista.

– Jučer sam vidio kako žena vozi tramvaj, loše sam se osjećao, nije tramvaj za ženu. Ja i u tome vidim nasilje nad ženama.

– Ne slažem se s vama, žene mogu obavljati sve poslove koje obavljaju muškarci!

– Baš sve? Biti drvosječe, rušiti stabla?

– Dobro, ponegdje muškarci imaju prednost. Ali u mnogim navodno muškim poslovima žene na testovima pokažu više sposobnosti i inteligencije od muškaraca. Nedavno je časopis “Zaštita” organizirao raspravu o ženama u opasnim zanimanjima – u policiji, u vatrogastvu, u gorskim službama spašavanja. I to pokazuje da treba razbijati stereotipe o podjeli poslova na muške i ženske.

Njemice nogometašice
– Ali gospođo, žene su mnogo nježnije, osjećajnije, suptilnije od muškaraca, ne mogu one raditi sve što i oni.

– Mogu, i ta im osjećajnost u tim poslovima pomaže. Da vam otkrijem nešto o sebi – predsjednica sam jednoga nogometnog kluba, i odmah da vam kažem – u Njemačkoj rekreativni nogomet igra više žena nego muškaraca!

– Ne mogu vjerovati!

– Vjerujte, istina je!

– Sve vas se više bojim. Jeste li ikad pretukli svog muža?

– Nisam, ni ja njega ni on mene.

– Ipak mu ne bih bio u koži.