Eurokaz o smrti završio na groblju

Desetak perilica ispred faraonskog groba prvog hrvatskog predsjednika, na stotine posjetitelja koji u gluho doba noći šeću oskudno osvijetljenim stazama Mirogoja, zloguka glazba koja remeti ustaljeni grobljanski mir, nebrojene fotografije iz povijesti Hrvatske i svijeta, simboli koji podsjećaju na smrt i mračne inicijacije, ali i na ništa svjetliji Međunarodni monetarni fond...

Sve je to predstava Tertulia, uvezena iz Peronove i Borgesove Argentine, a zamišljena kao kruna ovogodišnjeg Eurokaza koji se intenzivno bavio temom smrti.

Uprava gradskih groblja hrabro je otvorila vrata najvećeg zagrebačkoga groblja pretvorivši arkade i središnji prostor Bolléova remek-djela u jedinstvenu multimedijalnu instalaciju u kojoj se o mrtvima nije govorilo samo kao o brojkama nego i kao o ljudima koji su dobrim (ili lošim) djelima utjecali i na naše živote.

Kolone ljudi prolazile su pored starih i novih spomenika na groblju koje je pretvoreno u kabinet dobrodošlog kazališnog eksperimenta u kojem su strani i domaći umjetnici izricali i nesmiljene političke ocjene društvenih pojava i povijesnih osoba.

Skladatelj Nicolás Varchausky i likovni umjetnik Eduardo Molinari uz pomoć dramaturga Saše Božića i cijelog niza domaćih umjetnika uspješno su argentinski projekt preselili u hrvatsku metropolu, i to u vrijeme održavanja velike konferencije posvećene performansu. Argentinska građanska klasa s kraja 19. stoljeća riječju tertulia nazivala je formu razgovora, tj. druženja.

S kime su se dakle posjetitelji Eurokazove krunske predstave hodajući veličanstvenim Mirogojem u kasnim noćnim satima mogli družiti? S kime su mogli razgovarati, ako ne sami sa sobom, temeljito usamljeni u tom ogromnom grobljanskom memorijskom kotlu u kojem ista sudbina čeka i generala i smetlara.