Rođen je 1957. u Ogulinu. Osnovnu školu završio je u Karlovcu, gimnaziju u Zagrebu. Aktivno je igrao košarku i odbojku. Magistrirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Bio je predsjednik Saveza socijalističke omladine Zagreba i Jugoslavije. 1984. je primio Titovu štafetu na stadionu JNA u Beogradu odjeven u vestu umjesto u odijelo. Do tada je štafetu osobno primao Tito a nakon njegove smrti predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Vesta umjesto odjela je simbolizirala promjenu karaktera te manifestacije, umjesto političke postala je kulturna priredba. Od 1984. do 1987. radio je kao savjetnik za međunarodne odnose u Predsjedništvu SR Hrvatske. Bio je izvršni sekretar CK SKH.
1987. je izabran za generalnog direktora Televizije Zagreb, koja je tada bila samostalno poduzeće u sastavu SOUR (današnji holding) Radio-televizije Zagreb. Formalno ga je između više kandidata na javnom natječaju izabrao tadašnji Radnički savjet Televizije na čijem je čelu bila Mirjana Rakić.
Završio je poslijediplomski studij međunarodnih odnosa. Diplomu iz poslovnog upravljanja (MBA) stekao je na Wharton School. Usavršavao se kroz programe za izvršne direktore na INSEAD i London School of Economics.
1992. prelazi u privatni sektor kada postaje direktor tvrtke MicroLab. 1996. prelazi u Microsoft Corporation gdje osniva njihovu podružnicu, Microsoft Hrvatska. 2000. je postao generalni direktor Adriatic regije a nedugo potom i Jugoistočne Europe za tu kompaniju. 2004. je predsjednik Microsofta za Jugoistočnu Europu a 2006. za Istočnu i Srednjoistočnu Europu.
2001. je osnovao tvrtku NAUTAR za poslovno savjetovanje. Od 2008. predsjednik je Sense Consulting, tvrtke za poslovno savjetovanje u javnom i privatnom sektoru. Bio je dopredsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost RH i predsjednik Poslovnog savjeta Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu.
Od 2009. do 2012. bio je dekan Veleučilišta VERN u Zagrebu na kojem i danas predaje. 2012. je izabran za glavnog ravnatelja Hrvatske radio televizije većinom glasova u Saboru, odnosno sa 92 glasova za, 21 protiv i jednim suzdržanim. Prethodno je na saborskom Odboru za medije za njegovo imenovanje glasovalo 10 članova vladajuće koalicije dok su tri člana oporbenog HDZ-a bila protiv.
Ubrzo se otkrilo da u imovinskoj kartici nije prijavio vlasništvo nad hotelom u Bohinju u Sloveniji koji je svojedobno bio u vlasništvu Saveza komunista Hrvatske. Naime Radman je inicijalno odbijao prihvatiti nadležnost Povjerenstva jer je smatrao da glavni ravnatelj HRT-a ne smije biti državni dužnosnik. Nakon što se Povjerenstvo proglasilo zakonski nadležnim, kaznilo ga je zbog 'neposlušnosti'. Njegov sudski spor s Povjerenstvom oko njihove nadležnosti nad glavnim ravnateljem HRT-a još uvijek traje.
U svibnju 2013. nevladine i novinarske udruge zatražile su njegovu ostavku zbog ignoriranja sukoba interesa, neprimjerenog stila upravljanja i loših kadrovskih odluka. U srpnju je Nadzorni odbor HRT-a tražio od njega neopozivu ostavku, ali Sabor nije utvrdio da se radi o vjerodostojnom zahtjevu niti o zakonitim razlozima za smjenjivanje te je zahtjev i odbačen.
Sam je u medijima izjavio kako je „zažalio što je došao na HRT“.
HRT u tom razdoblju ostvaruje financijsku konsolidaciju, provodi postupke organizacijske integracije i poslovnog restrukturiranja te započinje proces konvergencije i jačanja novih medija te tehnološko-produkcijskog razvoja. Pokrenuta su dva nova televizijska kanala (HRT3 i HRT4) te nova multimedijalna platforma HRTi.
U ožujku 2016. na zahtjev Nadzornog odbora 'zbog nepotpunog i neadekvatnog vođenja odvojenog unutarnjeg računovodstva na javnu i komercijalnu djelatnost' razriješen je dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a sa 78 glasova za, 29 suzdržanih, a 4 saborska zastupnika bilo je protiv. Na mjesto vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja imenovan je Siniša Kovačić sa 79 glasova za, 18 suzdržanih i 15 glasova protiv.
Svoj privatni život drži daleko od javnosti.
Pod hitno ga nova Vlada mora smijeniti.