U ovoj krizi prijeti nam čak i ulazak u začarani krug opasne deflacije

Zašto kupovati danas ako će već sutra sve biti jeftinije! Ta je dilema počela plašiti europske vlade i ekonomiste koji već nekoliko mjeseci raspredaju je li Europa ušla u razdoblje deflacije i hoće li ono potrajati.

Cijene su u 16 zemalja članica eurozone u rujnu umanjene za 0,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, a zbog smanjene potrošnje stanovništva i snažnog pada cijena čelika i metala postoji bojazan da će pad cijena gurnuti ekonomiju u još veću krizu.

Neviđeno 7 godina
Hrvatska također prolazi kroz period povijesno niske inflacije – od samo 1 posto na godišnjoj razini, što je posljednji put zabilježeno 2002. godine. Ali, domaći ekonomisti ne misle da bi se Hrvatska trebala bojati deflacije – dugotrajnijeg pada cijena koji bi doveo do novih dramatičnih gubitaka i u industriji i na tržištu rada.

Većina je analitičara izašla s procjenama da nas iduće godine očekuje rast cijena oko 3 posto, uglavnom zbog većeg PDV-a, no za razliku od njih proizvođači su prilično zaplašeni. Prvi dio godine donio je tvrtkama pad prihoda od 7 posto, prvenstveno kao posljedica smanjene prodaje na domaćem i izvoza na stranim tržištima.

U novije vrijeme proizvođači su suočeni sa sve većim zahtjevima trgovaca da na sve to još smanje cijene, kako bi potaknuli prodaju. Takav pritisak potvrđuje i službena statistika, koja je u rujnu registrirala pad proizvođačkih cijena na godišnjoj razini od 2,3 posto, s tim što je prerađivačka industrija smanjila cijene oko 5 posto, prehrambena industrija 4 posto, drvna industrija 2 posto, a proizvodnja metala čak 28 posto. No, čini se da se taj pad istopio po dolasku robe u trgovinu na malo.

– Likvidnost je u realnom sektoru danas zasigurno najveći problem, a s pogoršanom likvidnošću proizvodnja je izložena pojačanim pritiscima trgovine. To se očituje najprije kroz pojačane pritiske za plaćanje kompenzacijama, produljenje rokova plaćanja i snižavanje cijena – kaže Gabrijela Kasapović, direktorica korporativnih komunikacija u Atlantiku.

U sklopu sveopćeg kresanja troškova, u jednoj velikoj hrvatskoj tvrtki kažu da su zatražili od kooperanata da cijene svojih usluga smanje i do 20 posto, na što većina uglavnom i pristaje jer nemaju alternativu. Kriza čini svoje.

Diktat multinacionalki
Pad cijena diktiraju i multinacionalke, pogotovo kad “napadaju” projekte koji imaju sigurno financiranje, kojih je sada bitno manje, ali se mogu izvesti jeftinije nego ikada.

– Bitka za otimanje tržišta okrutnija je nego ikad prije! – kaže jedan menadžer uključen u poslove s gradnjom nekretnina. Posebno to, kaže, koriste investitori u šoping-centre u Zaprešiću, Buzinu i drugdje, koji u pregovore s dobavljačima dolaze u pratnji odvjetnika, a ne inženjera.

– Opasnost od deflacije, kao posljedice pada potražnje zbog recesije, možda nije opasnost nego prilika – kaže Josip Tica, docent na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. On se slaže da pad cijena može izazvati začarani krug odgađanja potrošnje i deflacije, ali bi na izvoznike imao isti efekt kao i devalvacija kune.

Dobro za izvoz
– Deflacija bi učinila hrvatski izvoz jeftinijim, što bi rezultiralo rastom izvoza u svim izvoznim granama, gdje količina izvoza pozitivno reagira na pad cijena. Koliko god bi padala domaća potražnja zbog odgađanja potrošnje, toliko bi rasla inozemna potražnja za našim izvozom – kaže profesor Tica.

Hrvatski izvoz čini gotovo pola hrvatske proizvodnje, 42 posto BDP-a u 2008, no ove je godine smanjen čak za trećinu.

No, valja znati da je zbog pritiska krize znatno smanjen i uvoz robe u Hrvatsku.