Potkraj prošle godine ekonomska aktivnost zemlje vratila se na razine iz 2008. godine s tendencijom daljnjeg rasta BDP-a oko 2,5 posto godišnje. Stabilizirao se javni dug, smanjila nezaposlenost, uz nisku inflaciju i stabilan tečaj, vraćen je rejting zemlje što sve daje dojam da je kriza iza nas i da su stvoreni preduvjeti za razmjerno spor ali održiv ekonomski rast u budućnosti, rekapitulirao je Željko Rohatinski trenutačno stanje hrvatske ekonomije na predstavljanju njegove nove knjige Kriza u Hrvatskoj.
Koncept internacionalizacije
Povrat na stanje iz 2008. godine, međutim, nije bilo ni brzo ni jeftino, a akumulirani problemi su još uvijek takvog intenziteta da smo zapravo i dalje u krizi. Rohatinski kaže da različite metode mjerenja pokazuju da je u deset godina izgubljeno oko 26 milijardi eura BDP-a i 180.000 radnih mjesta što je stvorilo niz ekonomskih, socijalnih i demografskih posljedica koje tek treba početi ozbiljno rješavati. Za to rast od 2,5 ili 3 posto godišnje nije dovoljan, kategoričan je bivši guverner o čijoj knjizi su govorili profesorica Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov, profesor Drago Jakovčević, čest kritičar hrvatske monetarne politike o čemu se i danas moglo ponešto čuti te Ante Žigman, sadašnji šef Hanfe.
Rohatinski je ponudio i svoje viđenje uzroka globalnog trgovinskog rata te kaže da su utemeljitelji poznatog Washingtonskog konsenzusa došli u poziciju da se 30 godina poslije brane od vlastitog djela. Riječ je o koncepciji internacionalizacije i osporavanja uloge države u ekonomiji koju su uspostavili MMF, Svjetska banka i SAD. Rohatinski ističe da američki protekcionizam treba tumačiti kao urušavanje neoliberalne ideje o tržištu kao osnovnom regulatoru.
– Kad je prije dvije godine njemački ministar gospodarstva prezentirao nacionalnu industrijsku strategiju do 2030. godine, koja predviđa ulaganje države u strateške grane, jasno je da se i najrazvijenija zemlja EU okreće jačanju uloge države u ekonomiji. Hrvatska također mora realno gledati na zbivanja oko sebe, kazao je bivši guverner čija je knjiga nastala u razdoblju od rujna 2017. do kraja 2018., a osim njegovih ocjena stanja, vrvi grafikonima, koji, vele recenzenti, govore više od teksta. Jedina djelatnost koja je izmaknula recesiji je turizam gdje je lani bilo 56 posto više noćenja nego 2008., industrijska proizvodnja još je niža za 10 posto, trgovina na malo za 7 posto, građevina za 40 posto, investicije su smanjene za petinu. S druge strane cijene komunalija, stanovanja i zdravstvenih usluga porasle 40-ak posto, uz rast poreza kojim je trošak krize prebačen na privatni sektor.
– Povratak na ekonomsku aktivnost iz 2008. preko jedne monokulture, turizma, dobar je ako nema druge opcije, no na taj način ne može se stvoriti propulzivna ekonomija koja ima šansu na svjetskim tržištima – kaže Rohatinski. Sva tri sektora koja bi u normalnim uvjetima trebala pokrenuti investicije imaju golema ograničenja da to učine. Poduzeća još uvijek imaju visokih 20 posto nenaplativih kredita, i očekivanja da će poduzeća sama mogu provesti revoluciju nisu realna. Država se u proteklom razdoblju zadužila za 19 milijardi eura, a svejedno je udio države u investicijama prepolovljen. Dio državnih investicija supstituira se iz europskih fondova, ali to nisu investicije koje bi povukle potreban investicijski ciklus – veli Rohatinski, koji podsjeća da njegova inicijativa iz 2011. kad je predlagao da se krene s otkupom državnih obveznica, što bi otvorilo prostor za kreditiranje privatnog sektora, nije bila prihvaćena, a ne vjeruje da će i sada biti drugačije.
Je li HNB radio dobro
– Treba uspostaviti sinergiju tri bitna subjekta: poduzeća, banaka i države, što ne može biti neorganizirano i velika je uloga države u svemu tome, istaknuo je Rohatinski. Marijana Ivanov kaže da u stvarnosti danas stojimo puno lošije nego prije deset godina jer je kriza dovela do devastacije i osiromašenja društva. Drago Jakovčević je prigovorio da ni domaća monetarna politika nije bila dovoljno ekspanzivna za razliku od europske, na što je Ante Žigman istaknuo da je Europska središnja banka intervenirala da bi spasila svoje banke, a banke u Hrvatske su bile dobro kapitalizirane i zahvaljujući tome što ih je Rohatinski čvrsto kontrolirao. Žigman je, međutim, problematizirao ideju da država izravno rješava probleme privatnog sektora.
Pogledajte video o uvođenju eura:
Nevjerovatno koliko glupim pripadnici hrvatskih elita smatraju vlastite gradjane. Bivsi guverner HNB je po duznosti koju je godinama obavljao direktno sukreirao monetarnu i samim tim gospodarsku politiku. Samim tim je suodgovoran za ovakvo stanje gospodarstva. Medjutim gospodin pise knjigu kao da je neovisni ekonomski analiticar koji govori o nekoj juznoamerickoj zemlji, a ne u zemlji u kojoj je i sam s poznatim poraznim rezultatima obavljao jednu od najvaznijih funkcija? Ukratko i bez uvijanja, gospodin RohatinskI nam svima, uz obilatu pomoc medija, spolno opci s mozdanim vijugama.