Trenton u raljama trogirske birokracije

Iako je samo prošle godine imao 30 milijuna kuna dobiti, splitski Trenton i dalje je u raljama trogirske birokracije.
Budući ulagači u trogirsku poslovnu zonu Plano – čak 15 investitora, među kojima i Trenton – još su preklani, naime, s trogirskom gradskom upravom potpisali ugovore o kupnji zemljišta, gdje bi Trenton preselio svoj splitski pogon, tehnološki ga osuvremenio i udvostručio broj kvadrata.

Od ulja do ribe
No 'zahvaljujući’ lokalnoj administraciji koja još nema lokacijske dozvole za infrastrukturu, Trenton se na zemljište koje je platio prije dvije godine još nije uspio ni uknjižiti, tvrdi direktor i vlasnik tvrtke Davor Karninčić. A linije proizvodnje i strojevi već odavno su ugovoreni, kao i prvi milijunski poslovi, koji bi se trebali širiti iz Planog, priča Karninčić napominjući kako je tvrtka dobila i kredit za poticanje poduzetništva. Novac pak stoji, a vrijeme počeka na kredit istječe.
Od tvrtke u vlasništvu obitelji koja je prije 12 godina počela otkup, punjenje i distribuciju maslinova ulja, Trenton je u relativno kratkom roku proširio ponudu na proizvodnju stolnih maslina, kapara i slanih inćuna – delikatesama lokalnog podneblja, blisko vezanima uz maslinovo ulje. Isporučivši lani kontejner ekstradjevičanskoga maslinova ulja u Kinu, Trenton, sa svojih 49 zaposlenika, prva je hrvatska prehrambena tvrtka što je izašla na kinesko tržište. S kineskim partnerom potpisali su ugovor na osam godina kao ekskluzivan dobavljač ne samo maslinova ulja nego i drugih proizvoda iz asortimana. Čak i trgovine kineskog dobavljača ondje nose Trentonovo ime. No, iako su već otišla dva kontejnera ulja, navike Kineza sporo se mijenjaju pa traže sve manja pakiranja od decilitra-dva, smije se Karninčić.

Masline iz uvoza
Tvrtka se posljednjih godina širi i na riblje prerađevine – delikatese poput ribljih pašteta i marinada – kojima, uvjeren je, i te kako može konkurirati i izbirljivom tržištu EU. I nedavna nazočnost tvrtke na najvećem svjetskom sajmu morske hrane i tehnologije Seafood 2006. u Bruxellesu uvjerila ih je kako su proizvodi sa Sredozemlja ukusniji i traženiji, riba i začini kvalitetniji. Jugoistočnu Europu pak, koja – kao, uostalom, i Hrvatska – nema 'ribljih’ navika i riblje su joj delikatese preskupe, namjeravaju osvojiti konzumnim maslinama, kojima namjeravaju postati broj jedan u toj regiji.
– Lani smo proizveli oko 400 tona konzumnih maslina, odnosno oko milijun staklenki. Masline uglavnom uvozimo – konzumnih nemaju čak ni Talijani, tek nešto Grci – pa cijela Europa uvozi iz Španjolske – kaže Karninčić.
U Trentonu dobro znaju kako je visoka dodana vrijednost, uza znanje i tehnologiju, najveći adut maloj i ograničenoj proizvodnji. Nije to ništa novo, i druge se zemlje bogate na dodanoj vrijednosti – tvrdi Karninčić, koji kao sirovinu u ribljem asortimanu upotrebljava inćune, tunu i dagnje, do kojih zasad uspijeva doći na domaćem tržištu, dok bakalar, losos i masline uglavnom uvozi.