SOROS vs. MERKEL

'Nijemci prihvatite euroobveznice ili odbacite euro i vratite marku!'

Foto: 'Kay Nietfeld/DPA/PIXSELL'
'German Chancellor Angela Merkel leaves the European Affairs Committee of the German Bundestag parliament at Paul Loebe House in Berlin, Germany, 20 March 2013. Photo: KAY NIETFELD/DPA/PIXSELL'
Foto: 'Maurizio Gambarini/DPA/PIXSELL'
'US American financial investor George Soros gives a lecture in Berlin, Germany, 10 September 2012. He speaks about \'The Tragedy of the European Union\'. Photo: Maurizio Gambarini/DPA/PIXSELL'
Foto: Reuters/Pixsell
merkel (1)
21.04.2013.
u 17:30
CIJENA SPASA: Za Njemačku bi euroobveznice značile puno manji gubitak od cijene koju je za spas eurozonew do sada platila, a krizi se ne nazire kraj.
Pogledaj originalni članak

Europska kriza može se riješiti preko noći – ako Njemačka, koja je prejaka u odnosu na ostale članice monetarne unije, prihvati euroobveznice ili napusti eurozonu i vrati se svojoj marki! Ova dva rješenja ponudio je prošloga tjedna investicijski guru George Soros. Dosad je većina ekonomista zagovarala teoriju da bi se eurozona spasila kada bi iz nje izašli Grčka, Portugal, Španjolska ili neka druga članica monetarne unije koje se guše pod teretom dužničke krize. No Soros je ponudio radikalno rješenje i svojevrsni “kopernikanski obrat” u promišljanju rješavanja europske dužničke krize.

Buđenje iz noćne more?

– Kriza eurozone pretvorila je Europsku uniju iz dobrovoljnog udruživanja jednakih država u odnos kreditora i dužnika, iz kojega nema tako lakoga bijega. Vjerovnicima prijeti gubitak velike svote ako neka država članica napusti Uniju, a dužnicima je nametnuta politika koja još više produbljuje depresiju u kojoj se nalaze i prijeti da taj podređeni položaj ostane trajno stanje. Kao rezultat toga kriza prijeti da će uništiti Europsku uniju. To će biti tragedija povijesnih razmjera, što može spriječiti samo Njemačka – upozorava Soros.

Uzroci dužničke krize dosad su prepovršno promatrani jer se u obzir ne uzima da je način na koji je uveden euro bio fatalna pogreška.

– Stvaranjem zajedničke Europske središnje banke države članice zaduživale su se u valuti (euru) koju ne mogu kontrolirati. U početku su svi sudionici tržišne utakmice sve državne obveznice doživljavali kao nerizične, što je banke dovelo u zabludu i one su se pokrile slabim obveznicama – ističe Soros. Kada je nakon toga izbila grčka kriza i pušten dužnički “zloduh iz boce”, nervozna financijska tržišta žestoko su reagirala i degradirala sve jako zadužene europske zemlje na razinu zemalja Trećega svijeta. Kao rezultat svega te su europske zemlje tretirane kao da su same odgovorne za svoju nesreću, a nisu promatrani strukturni defekti eura.

– Kada se ovo shvati, rješenje se nudi gotovo samo od sebe. Ono se može sažeti u jednu riječ: euroobveznice – kaže Soros.

On poziva Njemačku da prihvati zajedničke euroobveznice čime bi dug zemalja eurozone postao zajednički kao što je slučaj u SAD-u, a to bi odmah riješilo dužničku krizu i nimalo ne bi uzdrmalo njemačko gospodarstvo, smatra Soros.

Time bi se, kaže Soros, zemljama koje su prihvatile fiskalni pakt (najveću granicu zaduživanja 60 posto i deficit proračuna 0,5 posto BDP-a) omogućilo da svoje državne obveznice pretvore u zajedničke euroobveznice.

– Učinak toga bio bi ništa manje nego divan. Nestao bi rizik da dužnici neće moći plaćati svoje dugove, a isto vrijedi i za premije rizika. Bilance banaka dobile bi izravan poticaj, a isto vrijedi i za proračune jako zaduženih zemalja – kazao je Soros. Prevedeno – uz zajedničke euroobveznice Italija, Španjolska i Grčka ne bi plaćale 5 do 15 posto, a Njemačka samo 1 posto kamata na novo zaduživanje prodajom svojih državnih obveznica, već bi se sve članice eurozone sada zaduživale po podnošljivih 3 do 4 posto. Italija bi tako uštedjela do 4 posto svog BDP-a, što će poslužiti suficitu proračuna, fiskalni poticaji zamijenit će štednju koja guši pokretanje gospodarskog rasta treće najmoćnije ekonomije eurozone. Ne samo talijansko nego i grčko, španjolsko ili portugalsko gospodarstvo pokrenulo bi se, a njihov dug počeo bi padati.

– Većina naizgled nerješivih problema nestala bi i činilo bi nam se da smo se probudili iz noćne more – slikovit je George Soros.

Za Njemačku bi malo veća kamata na zaduživanje euroobveznicama sigurno značila puno manji gubitak od cijene koju je za spas eurozone do sada platila, a koju će i dalje plaćati ako se uskoro ne zaustavi širenje i produbljivanje dužničke krize. Dosad su u paketima pomoći i garancijama za spas eurozone EU, MMF i Europska središnja banka izdvojili gotovo 2500 milijardi eura, od čega je njemački udio jedna trećina, odnosno gotovo 800 milijardi eura. Svaki Nijemac, dakle, za spas eurozone, a nakon toga i ideje Europske unije plaća 9500 eura. Za spas posrnulih članica eurozone dosad je isplaćena pomoć i utvrđene garancije u fondovima spasa, stabilizacijskim mehanizmima i drugim institutima, što iznosi gotovo kao njemački bruto društveni proizvod (njemački BDP lani je iznosio 2644 milijardi eura). Dakle – spas eurozone i EU dosad je koštao onoliko koliko za jednu godinu proizvede najveće europsko gospodarstvo.

No Njemačka i dalje tvrdoglavo odbija ideju euroobveznica.

– Neće ih biti dok god sam ja živa – kazala je lani kancelarka Angela Merkel. I Soros priznaje da euroobveznice nisu čarobni štapić koji će riješiti sve probleme. Euroobveznice ne bi dovele do toga da grčko gospodarstvo postane konkurentno kao njemačko.

– Svaka će zemlje i dalje biti prisiljena provesti strukturne reforme. Ali ako Njemačka prihvati euroobveznice, to će potpuno promijeniti političku atmosferu i olakšati nužne reforme – siguran je Soros.

Na redu zemlje “masloluksa”

No, ako Njemačka nastavi tvrdoglavo odbijati euroobveznice, kriza će se produbljivati i ogromni troškovi za spas europske ideje još će više rasti. Analitičari upozoravaju da su sljedeći na udaru Slovenija, Malta i Luksemburg – zemlje “masloluksa”.

– Njemačka ima pravo odbiti zahtjev za euroobveznice. Ali nema pravo spriječiti jako zadužene zemlje da pobjegnu od svoje nesreće ujedinjavanjem svojih dugova u euroobveznicama. Ako Njemačka ne želi euroobveznice, neka napusti euro. Začudo, euroobveznice koje bi izdala eurozona bez Njemačke bile bi bolje od obveznica SAD-a, Velike Britanije i Japana – smatra američki investitor s mađarskim korijenima George Soros. Izlaskom najjače članice, koja je dosad samo profitirala od eura, ova bi valuta znatno oslabjela i vjerojatno bi se izjednačila s dolarom. To bi robu proizvedenu u zemljama koje su u euru (Grčkoj, Španjolskoj, Italiji...) učinilo puno jeftinijom na stranim tržištima, što bi povećalo konkurentnost i izvoz.

– Njemačka treba prihvatiti euroobveznice – ili napustiti eurozonu. Kada bi pak Italija napustila eurozonu, njezin dug u eurima bio bi neodrživ i on bi se morao restrukturirati, što bi globalni financijski sustav odvelo u kaos. Dakle, ako netko napusti euro, to bi trebala biti Njemačka, a ne Italija – smatra Soros.

– Sorosove ocjene su poznate i manje-više mogu se ocijeniti ekscentričnima. Njemačka je, dakako, najjača zemlja eurozone, ali Njemačkoj je eurozona potrebna jednako kao što je ostalim članicama eurozone potrebna Njemačka – smatra ekonomski analitičar Damir Novotny. Suvremeni razvijeni kapitalizam, naime, prolazi kroz treći ciklus prilagođavanja od sloma tzv. Fordove industrijske paradigme (doba fordizma trajalo je od 1945. do 70-ih godina u SAD-u, odnosno 80-ih godina u EU), u okviru koje je dominirala masovna proizvodnja jeftinih industrijskih proizvoda koje su proizvodile tvornice s nekvalificiranom radnom snagom. SAD je napustio ovu paradigmu devedesetih i dvijetisućitih supstitucijom autoindustrije kao pokretača rasta s industrijama koje se temelje na inovacijama i višoj razini potrebnog znanja.

– EU se u cjelini, pa tako i eurozona, nalazi upravo u toj fazi napuštanja masovne industrijske proizvodnje (Francuska i Italija) i prilagođavanja globalnim ekonomskim promjenama. EU više neće u budućnosti moći biti konkurentan s jeftinim proizvodima koji stvaraju veliki broj nekvalitetnih radnih mjesta, već se traže drugi modeli – smatra Damir Novotny.

Povećavanju konkurentnosti industrije u eurozoni poticaj ne može dati monetarna politika, već isključivo ulaganja u istraživanje i razvoj te inovacije (što danas čini njemačka autoindustrija, ali i druge grane).

– Dakle, izlaskom Njemačke iz eurozone možda se može u kratkom roku povećati konkurentnost ostalih članica na postojećoj ekonomskoj strukturi – smatra Novotny. Međutim, već za nekoliko godina monetarni će se poticaj iscrpiti pa će se ponovo te zemlje naći u istom, a možda i lošijem položaju nego danas. Francuska i talijanska autoindustrija možda bi mogle prodati više automobila ako bi njihove nacionalne valute bile slabije nego što je to euro (zbog Njemačke) danas. Ali problem nisu pariteti i tečajni odnosi, već prije svega konkurentnost te industrijske grane na globaliziranom tržištu.

– Automobili iz tih zemalja nalaze se na udaru konkurencije iz azijskih zemalja, dok njemački automobili (s višom razinom tehnologija) konkurente na svjetskom tržištu nemaju. Radi se, dakle, o strukturnom, a ne monetarnom problemu koji bi se možda mogao kratkoročno lakše riješiti bez eurozone. Industrija u EU mora se prilagoditi i u okvirima zajedničke valute. I tu Soros griješi – zaključio je analitičar Damir Novotny.

Jedan od razloga zašto je njemačko gospodarstvo najkonkurentnije u eurozoni leži i u činjenici da je Njemačka jedna od rijetkih članica koja nema zakonom propisanu najnižu plaću. Stoga je Francuska prošloga tjedna pozvala Njemačku da poveća plaće i smanji svoju konkurentnost za opće europsko dobro.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.