McDonald’s Gavrilovićev, hamburgeri i dalje austrijski

Iako fiskalna godina McDonald’sa Hrvatska završava tek potkraj ožujka pa o brojkama ne želi ishitreno govoriti, suvlasnik kompanije Georg Gavrilović mlađi već sad je uvjeren u još bolje poslovne rezultate u odnosu na rekordnih 223,8 milijuna kuna prihoda i 115 milijuna gostiju u 2010.

Rekordna prodaja i gosti

Građani na “brzoj” hrani ne štede, naime, ni u krizi pa je u gotovo dvije godine poslovanja – otkako je hrvatski biznis najpoznatijeg američkog “fast food” lanca preuzeo s nekadašnjim direktorom za Hrvatsku Robertom Kujundžićem – Gavrilovićeva akvizicija 16 McDonald’sa “pojačana” i s tri nova restorana u Šibeniku, Zagrebu i Sisku, a broj gostiju sa 26 tisuća početkom 2011. narastao na više od 30 tisuća u danu. Stvarna cijena akvizicije, nekretnina, postrojenja i opreme, kojom su se Gavrilović i Kujundžić obvezali na osiguranje kapitala za cjelokupno poslovanje i otvaranje novih restorana, dok matičnoj korporaciji plaćaju franšiznu naknadu, ni danas nije poznata, osim da su prema bilanci iz 2008. vrijedili oko 84,3 milijuna dolara. No, Gavrilović mlađi ne skriva kako je u svaki novi restoran uložio po nekoliko milijuna eura. Nedavno je otvoren i potpuno obnovljeni restoran na zagrebačkom Rotoru, no u McDonald’su su, tvrdi Gavrilović, najponosniji na činjenicu što s novim restoranima, koji prvi u Hrvatskoj i svijetu prikazuju i nutritivne te podatke o alergenima u svojim proizvodima, kontinuirano otvaraju i nova radna mjesta, već više od stotinu.

U dugoročnim planovima poslovanja stoga su i daljnji kvalitetan rast i razvoj restorana u Hrvatskoj, po nekoliko novih svake godine.

Ulaskom Gavrilovića mlađeg u suvlasništvo McDonald’sa mnogi su bili uvjereni kako će hamburgeri obiteljske mesne industrije u Petrinji, koja je i vlasnik licencije za izvoz na tržište SAD-a, biti ne samo na hrvatskom meniju McDonald’sa nego i na onima preko oceana. Do tada se, naime, suradnjom s McDonald’som hvalio Gavrilovićev najveći rival PIK Vrbovec Ivice Todorića.

Domaće (ni)je domaće

No Gavrilović tvrdi da mesna sirovina u McDonald’s Hrvatska, i prije, a i sada, stiže iz ugledne austrijske tvrtke OSI-Food koja opskrbljuje McDonald’sove restorane diljem Europe.

– McDonald’s korporacija ima izuzetno složen proces odobravanja dobavljača za svako tržište, a mi smo nositelj franšize isključivo za hrvatsko tržište – kaže on.

Slično je i u pitanju suradnje s domaćim proizvođačima, čije bi uključivanje, tvrdi, predstavljalo višemilijunske investicije. Pritom nisu problem kvaliteta ili sljedivost, već količine i cijene, premda, kad je moguće, surađuju i s domaćim tvrtkama. Kad je u pitanju salata, jedan od dugogodišnjih partnera McDonald’sa je, primjerice, Fragaria, ističe Gavrilović. Iako je McDonald’s Hrvatska ostao izvan obiteljskog portfelja u kojemu su Mesna industrija Gavrilović, Puris, Dinova-Diona i Gavrilović poljoprivreda, Gavrilović mlađi, koji je deveta generacija Gavrilovića na njegovu kormilu, kaže kako mu nije teško uskladiti poslove u obje kompanije jer ima povjerenja u svoje ljude i njihovu kompetentnost. No, koga se više sluša u Gavriloviću, s obzirom na to da je i Georg Gavrilović stariji još prilično aktivan u kompaniji?

– Moj otac se službeno povukao. No njemu je Gavrilović poput kisika, on mora doći u tvrtku da bi živio. Ne sjedi u uredu i ne održava sastanke, već šeće, razgovara, bodri... I moj otac i moja majka zajedno su stvarali ovu firmu i svaka njihova primjedba ili savjet uvijek su korisni – kaže Gavrilović mlađi.

Gavrilovići su nekad svojim proizvodima opskrbljivali i Napoleona i bečki dvor, a najvredniji proizvod do danas je ostala zimska salama. Popularna gavrilovićka, međutim, otkriva Gavrilović, ipak nije najprodavaniji proizvod, nego jetrena i čajna pašteta na kojima su odrastale generacije.