Kvote ograničavaju uzgoj tuna

Akvakulturna proizvodnja s trenutačnih 56 milijuna tona najbrže je rastući sektor proizvodnje hrane u svijetu, dok ribolov na otvorenom već godinama stagnira na 80-ak milijuna tona s neznatnim izgledima za značajnije povećanje.
Nevjerojatno, ali istinito  ulov i uzgoj tuna u ukupnom proizvodu svjetskog ribarstva sudjeluje s čak 10 posto.

Biznis od 100 mil. USD
Stoga nije čudno što je ovih dana u Hrvatskoj zabranjen izlov tuna uz uporabu kružnih mreža plivarica, koje su ispunile dopuštenu kvotu, baš kako bi se spriječio nekontrolirani izlov i osigurao dugoročno održivi ulov atlantskih tuna. Pogotovo plavoperajne tune (bluefin), koja se lovi i uzgaja u Jadranu  i pod posebnim je pritiskom ICCAT-a (Međunarodne komisije za zaštitu atlantske tune), doznajemo od prof. dr. sc. Ivana Katavića, ravnatelja Uprave za ribarstvo i pomoćnika ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.
Prof. Katavić kaže da se kvota u pravilu ne ispunjava. Uvijek se ulovi nešto manje od dopuštenog, dok je ribolov udičarskim alatima još dopušten. Za uzgoj tuna u nas je registrirano osam tvrtki koje opskrbljuju 32 tunolovca s okružujućim mrežama plivaricama. No, iako je akvakultura u nas još nedovoljno razvijena i proizvodimo svega 16.000 tona ribe i školjaka iz uzgoja godišnje, a bez problema mogli bismo i 50.000, četvrtinu sadašnjeg uzgoja  oko 4000 tona  čine upravo tune, koje Hrvatskoj donose godišnju zaradu do 100 milijuna dolara i značajno mjesto u svjetskom uzgoju te plave ribe. Stoga nije slučajnost što je upravo Hrvatska, odnosno Dubrovnik, u studenome domaćin ovogodišnje konferencije ICCAT-a na kojoj će glavne teme rasprave biti procjena stanja stoka plavoperajne tune i posljedično donošenje novih mjera u svrhu daljnjeg razumnog i dugoročno održivog gospodarenja. Riječ je, naime, o nizu mjera kao što su propisivanje minimalne ulovne veličine, lovostaj, izlovne kvote, kontrola brodova, prijava i kontrola podataka o ulovu i uzgoju...

Sve restriktivnije mjere
 Ulovna kvota, koju je odredio ICCAT, Hrvatskoj je za ovu godinu određena u visini 970 tona. Uvećana za neizlovljeni dio iz 2005. iznosi otprilike 1000 tona, dok se istovremeno za uzgoj uveze dodatnih 1000-2000 tona velikih tuna koje ulove brodovi što love pod drugim zastavama i kvotama  veli prof. Katavić.
Ističe da budućnost uzgoja tuna u nas ovisi prvenstveno o tržištu i prostorno-planskom definiranju te djelatnosti. No, isto tako i o novim, posve sigurno, sve restriktivnijim mjerama ICCAT-a, kojih će se Hrvatska, slijedom međunarodnog ugovora, morati pridržavati.
Tim više što je na nedavnoj sjednici pododbora za akvakulturu FAO-va Odbora za ribarstvo u Indiji istaknuto kako daljnji rast industrijske akvakulture jedini može zadovoljiti rastuće potrebe čovječanstva za ribom i ribljim proizvodima.
 Znanstveno-tehnološkim razvojem, napose na područjima genetike, fiziologije, farmakologije i nutricionizma, akvakultura je bitno unaprijeđena. Usto je i multifunkcionalna te atraktivna opcija za investitore, koja pozitivno utječe na smanjenje ribolovnog pritiska i očuvanje biodiverziteta, ali i unapređuje kvalitetu života ruralnih i otočnih zajednica  završava Katavić.