Tržišna vrijednost neiskorištenih sirovina koje u 10 godina zakopamo u zemlju iznosi pet milijardi kuna, što jasno upućuje na to da učinkovito gospodarenje otpadom predstavlja ogroman potencijal za razvoj i gospodarski rast Hrvatske, poručio je Mihael Zmajlović, ministar zaštite okoliša i prirode, otvarajući konferenciju „Gospodarenje otpadom“ održanu u srijedu u organizaciji Poslovnog dnevnika. Zmajlović je otkrio da je u 2013. godini na odlagalištima završilo čak 1,7 milijuna tona otpada, a uvođenjem sustava gospodarenja otpadom te primjenom direktiva EU vezanih za otpad ta bi količina do 2017. mogla biti umanjena na 800.000 tona, a količina recikliranog otpada do 2020. povećala bi se na 50 posto.
Iako bi, sukladno obvezama koje je Hrvatska preuzela od EU te Zakonu o održivom gospodarenju otpadom do srpnja ove godine trebao biti uspostavljen sustav primarnog izdvajanja otpada u svim jedinicama lokalne uprave, proces koji je počeo još je prespor, najviše zbog inertnih lokalnih uprava i administracije. Kad se i riješi pitanje odvajanja, najveći problem bit će premali kapacitet za obradu tog otpada, istaknuli su sudionici panela pod nazivom “Komunalni otpad – kako iskoristiti bačene milijarde?” održanog u sklopu konferencije.
Renato Šarc, znanstveni suradnik na Institutu za održivi menadžment i tehniku gospodarenja otpadom na austrijskom sveučilištu Leoben, u svojoj je uvodnoj prezentaciji istaknuo da Hrvatskoj treba i sortirnica, i spalionice i postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, kao i odlagalište otpada koje ne predstavlja velik trošak.
Smanjivanje računa
– Moderne zemlje gospodarenje otpadom promatraju kao gospodarenje sirovinama i energijom, a kod nas je pitanje koliki je trošak i tko zarađuje. Mi plaćamo komunalne službe da nam donesu kontejner i da ga isprazne kad ga napunimo, a ne pitamo se što dobivamo za tu cijenu. Tržišnom vrijednošću odvojenog papira mogli bismo smanjiti cijene građanima – ističe Šarc koji smatra da građane treba financijski motivirati na razdvajanje otpada na vrlo konkretan način, tako da oni koji izdvajaju plaćaju manje račune za komunalne usluge. Šarc pritom podsjeća na one koji iz mješovitog otpada vade plastičnu ambalažu te time rade dvostruku korist, smanjuju cijenu odvajanja lokalnim jedinicama te vraćaju Fondu ambalažu koja je već plaćena.
On upozorava da svaku kritiku ili pitanje građana treba shvatiti ozbiljno te ih argumentirano uvjeriti da im gospodarenje otpadom može donijeti financijsku korist.
Otpad je ekonomski resurs
Saša Avirović iz tvrtke GKP Čakom, komunalnog poduzeća iz Čakovca koje se smatra hrvatskim pionirom u primarnoj selekciji komunalnog otpada, istaknuo je da nije problem odvojeno skupiti otpad, već to što Hrvatska nema pogone za njegovu obradu. Avirović pritom nije zagovornik regionalnih centara za obradu otpada, već zagovara lokalna postrojenja.
Frane Rogoznica, direktor Sektora razvoja i istraživanja C.I.O.S. Grupe, istaknuo je da njegova tvrtka upravo ima velike ambicije za gradnju mreže pogona za mehaničku i biološku obradu komunalnog otpada u suradnji s lokalnom upravom.
Rogoznica je predstavio pogon za obradu metalnog otpada u Sisku koji je pred dobivanjem uporabne dozvole, u kojem će se sukladno odredbama EU reciklirati 95 posto vozila.
Međimurski poduzetnik Đuro Horvat iz Tehnixa, tvrtke čija inovativna postrojenja za obradu komunalnog otpada osvajaju Europu, tvrdi da postoje svi preduvjeti za provedbu Zakona o održivom gospodarenju otpadom, kao i potreban novac koji se može osigurati iz fondova EU.
– Moderne zemlje otpad doživljavaju kao ekonomski resurs, tamo privatne kompanije ulažu u pogone koji se isplate u samo tri godine rada. Imamo dobre projekte, novac i sve ostale uvjete da Hrvatsku oslobodimo deponija te da na tome zaradimo i otvorimo nova radna mjesta. Ako je otpad biznis, idemo zasukati rukave i raditi, kaže Horvat.
Sanja Radović iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode također smatra da je zakon dovoljno jasan da se i bez podzakonskih akata i pravilnika može početi provoditi te ističe da nije cilj provoditi sankcije koje zakon propisuje, već postići da većina lokalnih jedinica na vrijeme stigne ispuniti svoje zadaće.
Aleksandra Čilić iz Fonda za energetsku učinkovitost otkrila je da je od ukupno 301 registriranog odlagališta komunalnog otpada dosad sanirano njih 120, 44 su odlagališta u postupku sanacije, a 137 u fazi pripreme dokumentacije.
– Najviše problema bilo je u neriješenim imovinskopravnim odnosima i ishođenju dozvola, a najviše ovisi o ažurnosti lokalnih uprava koje ili nemaju stručnog kadra ili nemaju novca. Fond je tu da im pomaže – objasnila je Čilić podsjetivši da je cilj sanacija svih odlagališta do 2018. godine.
Naš mentalni sklop je još uvijek u stanju stepanja tepiha kroz prozor ili preko balkona, bacanja ostataka od hrane kroz prozor a u svrhu hranjenja ptica i pasa skitnica. Kad bi se barem odvajao papir i bacao u za to pripremljene kontejnere, već bi bilo koristi. A kućno odvajanje otpada je naučna fantastika. I odmah da odgovorim. Ja odvajam bio otpad u posebnu vrećicu (ali na kraju završi u istoj kanti sa ostalim otpadom jer kod mene nema posebne kante za bio otpad makar je naplačuju), papir bacam u kontejner za papir.