Jesu li se tvrtke na autocesti Zagreb-Rijeka dogovorile o podjeli posla

Nakon prijave koju su podnijeli europarlamentarci, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) procjenjuje treba li otvoriti istragu o namještanju poslova pri gradnji II b faze autoceste Rijeka – Zagreb vrijedne više od 300 milijuna eura koju su financirale Europska banka za obnovu i razvoj te Europska investicijska banka.

Suprotno pravilima
Sporno je što je konzorcij Vijadukt, Strabag, Hidroelektra i Konstruktor, koji je na natječaju objavljenom 2006. godine dobio gradnju svih pet dionica u sklopu II b faze, kao kooperante angažirao gotovo sve tvrtke koje su se javile na taj natječaj, ali na njemu nisu prošle. Štoviše, praktički svaka od spomenutih tvrtki zaposlena je kao podizvođač radova baš na onim dionicama za koje je na natječaju bila predala ponude. Osim što je suprotno pravilima EBRD-a da se kao podizvođače angažira tvrtke koje nisu bili navedene u ponudi kojom se konzorcij javio na natječaj, tvrdi naš izvor, nameće se i pitanje jesu li se tvrtke dogovorile tko će predati kakvu ponudu, odnosno koja će dobiti posao, a zauzvrat će angažirati sve ostale. Uz pobjednički konzorcij za gradnju II b faze bile su se javile i tvrtke Granit Skopje, Primorje Ajdovščina, Hidroelektra, Cesta Varaždin, Alpine Austrija, Porr Austrija, Subterra-Metrostav Češka te SCT Ljubljana.

Korupcija do Europe?
Međutim, sporno jest i to, navodi naš izvor, što je konzorcij kao podizvođača angažirao tvrtku Skladgradnja, u vlasništvu Slavena i Joze i Žužula, rođaka bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, koja nije bila navedena u natječajnoj dokumentaciji kao kooperant (niti je bila među tvrtkama koje su se nadmetale za posao), a koja je navodno imala i upitne reference.

Ovim se slučajem osim OLAF-a, doznajemo, bavi i Državno odvjetništvo, a neslužbeno se doznaje da je i Vlada zatražila sve dokumente koji su u sklopu prijave otišli u OLAF. Osim dogovora oko podjele posla, dio prijave OLAF-u je i povećanje cijene građevinskih radova, ali i opreme za autocestu Rijeka – Zagreb.

Iako je procjena vrijednosti građevinskih radova za II b fazu te autoceste iznosila 210 milijuna eura, ona je nakon provedenog natječaja bila 248 milijuna eura, dok je vrijednost opreme skočila s 40 na 70 milijuna eura. Podnositelji prijave smatraju da u slučaju autoceste Rijeka – Zagreb korupcija seže i do europskih razina, odnosno do EBRD-a i EIB-a jer te banke nisu regirale iako su na tom natječaju prekršena njihova pravila.

Natječaj je raspisala tvrtka ARZ, koncesionar te autoceste, te u ARZ-u kažu kako je natječaj za navedene dionice proveden po pravilima nabave EBRD-a, koje prihvaća i EIB. ARZ nije upoznata s prijavom OLAF-u.