Ivica Todorić: Alternativa za nepostojeću državnu strategiju

Zadivljuje lakoća kojom Ivica Todorić upravlja vlastitim biznisom, učvršćuje pozicije i svemu što započne daje notu šireg interesa i značaja. On je valjda jedina osoba u državi koja se usudi i može događaj lokalnoga karaktera, kao što je potpisivanje do kraja nedefiniranog ugovora o suradnji s obrtnicima trgovcima, proizvesti u prvorazredni nacionalni i gospodarski spektakl.

Prošlotjedni sporazum koji malim trgovcima omogućuje da se opskrbljuju preko Konzuma, pokroviteljski su dočekali predsjednici Vlade i države, a  što je Todoriću možda još i važnije  legitimitet su mu dali i proizvođači koji su, očito, pristali maknuti se u stranu i prepustiti Konzumu da spušta cijenu njihove robe u zamjenu za veći promet.

Premda zakasnjeli, sporazum je odmah protumačen kao nacionalni savez protiv stranih lanaca iako Todorić industrijalac s njima lako pronalazi zajednički jezik. Paradoks je to veći što Todorić polako dobiva ulogu zaštitnika nacionalnog interesa premda se on sam nikad nije isticao uskogrudnošću tog tipa.

Kao što se nekada govorilo kako je dovoljno da se u Ini nakašlju pa da se cijela zemlja zatrese, sada se takva važnost pripisuje Todorićevu koncernu. Vlasti više nije svejedno koliko se Todorić zadužuje i gdje investira jer je po broju zaposlenih i utjecaju na ekonomiju davno prerastao lokalne okvire.

Zakašlje li se Todorić, tisuće drugih poharala bi groznica. Klanjaju mu se i drugi proizvođači, čak i onda kad ne plaća na vrijeme, jer rijetko tko može riskirati da ga nema u njegovoj maloprodajnoj mreži. Vlasnik Agrokora jedan je od rijetkih industrijalaca koji se u nedostatku prave državne strategije nametnuo kao alternativna hrvatska strategija. Kad Vlada nije znala što će s nekom tvrtkom, puštala je Agrokoru da je preuzme.

Nakon što je Belje i PIK Vrbovec digao na noge, sad bi se isti recept mogao primijeniti na Valpovo i Vupik. Preuzme li i njih,  Agrokor će postati regionalni lider agrobiznisa.  No, s trgovinom ipak nije bio takav slučaj. Dok su Slovenci, pa i Srbi kočili dolazak stranih trgovačkih lanaca, sve su hrvatske vlade širom  otvarale vrata i puštale domaće lance da se snalaze i bore s jačima od sebe. 

Katavić, Gucić, Kerum, Milavić, Galić..i još neki manje poznati trgovci održali su se,  ali od svih njih Todorić je odskočio najviše. Hrana upakirana u vlastitu prodajnu mrežu njegova je dobitna kombinacija.