NAJUSPJEŠNIJI PO PRIHODU

Ini je uzdrman ugled, ali i status ‘vječnog’ prvaka

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Ini je uzdrman ugled, ali i status ‘vječnog’ prvaka
27.09.2022.
u 16:04
‘Eksplozija’ plina PPD-u je već 2021. omogućila da dođe nadomak prve pozicije. Energetski scenarij koji živimo mogao bi ga u 2022. katapultirati na vrh ljestvice.
Pogledaj originalni članak

Priča o Ini i malverzacijama koje se još “češlja” neće se tako brzo ispuhati, a osim političkih potresa koji su neminovni, posljedice će ponajviše imati sama kompanija. Reputacija koju je ta najveća tvrtka u Hrvatskoj imala i u uvjetima stalnog propitkivanja vlasničkih odnosa, u javnosti je nakon ovog slučaja drastično narušena, jer sad se posve razumljivo otvaraju pitanja njezinog ukupnog poslovanja i načina ugovaranja poslova.

Je li bilo i drugih spornih ugovora u trgovini prirodnim plinom, kako su uopće zaključivani poslovi u naftnom biznisu, je li bilo raznoraznih “Škugora” i u drugim sektorima…, sve to Ina sad mora analizirati. Ali i kad-tad predočiti javnosti.

Posljedice afere

Te dvojbe otvaraju i pitanje kako bi uopće izgledalo financijsko izvješće Ine za prošlu godinu, kada su i počele sporne prodaje plina, najprije preko osječke Plinare istočne Hrvatske, a potom i izravno. Pitanje je koliko bi prihodi već u toj godini bili da nije bilo očitog pogodovanja ispodprosječnom cijenom partnerima direktora Sektora trgovine plinom Damira Škugora iz OMS Upravljanja, koji su plin potom preprodavali po višestruko većoj tržišnoj cijeni, po kojoj je i Ina kupovala plin na međunarodnom tržištu.

Izvanredna revizija tek će utvrditi eventualne druge štete, no već i sam ovaj slučaj znači da bi na Dun & Bradstreetovoj rang ljestvici Top 505 najuspješnijih kompanija po prihodu najveća naftna kompanija u državi imala još čvršću lidersku poziciju, koju tradicionalno drži. U ovom slučaju najveći dio štete koja je po ugovorima s OMS-om po podacima USKOK-a utvrđena na 1,046 milijardi kuna, zbila se u ovoj godini.

Njezin efekt ostavit će, dakle, traga u rezultatima za 2022. Ipak, razlika između ostvarenih ukupnih prihoda Ine i drugoplasiranog PPD-a bila bi svakako nešto manja. Ovako je PPD, koji godinama raste na ovoj ljestvici, još bliži Ini.

Štoviše, razvoj događaja i divljanje cijena koje je još lani započelo i na tržištu plina, već je u toj godini PPD-u omogućilo da s trećeg mjesta, na koje se uspeo rezultatima iz 2020., skoči na drugo preskočivši Konzum, i to ostvarivši dvostruko veće prihode od tog najvećeg nacionalnog trgovačkog lanca. S obzirom na eksploziju cijena na plinskom tržištu, koja je uslijedila s ruskom agresijom na Ukrajinu i sankcijama kojima je zaprijetila Europa, a koja premašuje trendove na tržištu nafte, moguće je zamisliti da bi već u idućoj godini PPD mogao prvi put zasjesti na vrh ljestvice najvećih kompanija.

U svakom slučaju, zna li se da vlasnik PPD-a i grupacije Enna Pavao Vujnovac posjeduje i značajne udjele u Fortenovi, Pevexu i Petrokemiji, a među ostalim razvija projekte i u turizmu, a njegova je Enna Fruit lani postala najveći otkupljivač voća i povrća u Hrvatskoj i ostvarila rekordne rezultate (gotovo 889 milijuna kuna prihoda), jasno je da je on trenutno uvjerljivo najveći gospodarstvenik u Hrvatskoj. I da je preuzeo ulogu koju je u tom smislu nekada imao Ivica Todorić.

Rekordna 2008. još je nedostižna

Inače, već pri prvom pogledu na ljestvicu Top 505 uočljivo je da se nakon koronavirusa oporavio broj kompanijskih “milijardera” u Hrvatskoj, pa i više od toga. Na Dun & Bradstreetovom popisu ih je 89 s prihodima većim od milijardu kuna. No, zapravo ih je 90. Naime, zbog kriterija ove analitičke kuće da na Top 505 ljestvicu budu uvrštene tvrtke koje su i u prethodnoj godini imale aktivnosti i najmanje 7,3 milijuna kuna prihoda, jedan od “igrača” čije je poslovanje u godinu dana eksplodiralo, nije uvršten.

Riječ je o MVM CEEnergy Croatia koja je 2020. imala svega 13,5 tisuća kuna prihoda, no s ostvarenih 3,6 milijardi kuna u prošloj godini ne možemo ju ne istaknuti kao itekako vrijednog pripadnika elite hrvatskog biznisa, tim više jer bi, bez ovakvih kriterija, uzletjela među vodećih 20 kompanija.

Koliko su prihodi najvećih 505 kompanija skočili pokazuje podatak da je po rezultatima u 2020. tvrtki “milijardera” bilo 67, a godinu ranije 78, što je, uoči pandemije, bio i najveći broj ‘teškaša’ od posljednje gospodarske krize i dotad rekordne 2008. Tu poslovnu godinu s više od milijardu kuna zaključilo je čak 102 hrvatske kompanija i premda se gospodarstvo oporavlja, taj broj još nije dosegnut.

A, formalno, iduća rang-ljestvica brojat će tek nekoliko “milijardera”, no iz tehničkih razloga, budući da od 1. siječnja iduće godine euro postaje službena valuta u Hrvatskoj, pa će se i rezultati iskazivati u novoj valuti. No, koliko će velikih kompanija, neovisno o valuti, biti na dosegnutoj razini u prošloj godini, najviše će ovisiti trenutno najgoroj noćnoj mori svih vlasnika poduzeća – cijeni struje i energenata.

Neočekivano financijski izdašan paket novih mjera kojima Vlada pokušava amortizirati troškovni pritisak dobro će doći i mnogima smanjiti neizvjesnost u poslovanju. Izravno će pomoći ponajviše onima koji nisu na ovoj listi, dok će drugi set mjera koji će uslijediti osjetiti upravo oni na njezinom samom vrhu.

Uvođenje poreza na ekstra dobit koju u izvanrednim okolnostima uspijevaju ubrati tvrtke u energetskom sektoru mjera je za kojom posežu i nacionalne vlade u drugim članicama EU, a osim što će tim sredstvima pomoći pokriti određeni dio mjera iz Vladinog paketa, taj, za njih “harač”, neće utjecati na pozicije koje će pojedine tvrtke zauzeti na idućoj rang-listi najvećih tvrtki.

Utjecaj promjena na tržištu goriva, plina i struje već se osjetio i u lanjskom poslovanju i njegovim rezultatima, što je vidljivo i u samom vrhu najvećih tvrtki, u kojem su, uz one koji su i inače lideri, Inu, PPD i HEP, pomak na ljestvici i najveći rast prihoda imale upravo tvrtke iz energetskog sektora. Sve su one unaprijedile pozicije na ljestvici poprilično podebljavši prihode.

Vjetra u leđa dao je i početak rada LNG terminala na Krku, koji je u sam vrh gurnuo spomenuti MVM CEEnergy Croatia, te MET Croatia, čiji su osnivači mađarske tvrtke, a koje su s LNG Hrvatska potpisale višegodišnje ugovore o zakupu kapaciteta. Zapravo, niti jedna ozbiljnija tvrtka iz energetskog sektora ne bilježi pad prihoda u prošloj godini, što će, s obzirom na trend i rast cijena, biti slučaj i u ovoj.

Cjenovne promjene na energetskom tržištu započele su još u prošloj godini, no u 2022., nakon izbijanja ruske agresije na Ukrajinu od veljače, traju tektonski pomaci u odnosu prema sirovinama iz Rusije, prvenstveno nafti i plinu, kojima se traži zamjenu, a to će definitivno odrediti i ovogodišnje poslovanje i rezultate hrvatskih kompanija.

Industrija na udaru

Inače su energetske kompanije i u ranijim godinama, prije pandemije, činile polovicu najvećih 10 tvrtki u Top 505, no u koroni se uzdizanje trgovačkih lanaca dodatno pojačalo. A dok je u krizi s Covidom energetski sektor bio žestoko pogođen, kao i onaj turistički, pojedine industrijske proizvodnje, ponajviše farmaceutska i prehrambena, bilježile su suprotan trend i solidan rast.

Njegov nastavak u tim industrijama još lani se dao očekivati i iz generalnog stava da razvoj proizvodnje treba strateški promišljati i pomagati kako bi se osigurala sigurnost u izvanrednim uvjetima kakva je bila pandemija Covida. Svojevrsnu industrijsku renesansu predviđalo se u Europi i zbog povratka ‘kući’ proizvodnje iz Kine, gdje ona više nije isplativa, ali i zbog obilatih sredstava predviđenih u narednim godinama za tehnološku modernizaciju i zelenu tranziciju.

Međutim, po prvim procjenama analitičara, moglo bi se dogoditi suprotno i upravo industrija bi mogla podnijeti najveći teret nove gospodarske krize. O tome će se konkretnije moći govoriti kad budu dostupni podaci za Top 505 u ovoj godini, no uzme li se aktualna ljestvica kao polazna osnova, jasno je da su u 2021. velike kompanije sa značajnijim padom prihoda doista bile u manjini.

U prehrambenoj proizvodnji među njima su bili PIK Vrbovec, u metalnoj industriji Omial Novi iz Omiša i Đuro Đaković TEP, a u elektroindustriji tek Elektrocentar Petek. U tom sektoru, lider Končar Distributivni i specijalni transformatori bilježi snažan skok, no rekorder je ipak samoborska Klimaoprema, koja se posljednjih godina maltene u tišini i bez javne pompe probija, i to ne samo u svojoj nekad primarnoj proizvodnji sustava ventilacije i klimatizacije, nego se intenzivno razvija u zahtjevnoj niši projektiranja i gradnje tvornica farmaceutskih proizvoda. U prošloj godini, o čemu se izvještavalo, Klimaoprema je dobila i posao gradnje prve tvornice cjepiva za koronavirus u Švicarskoj.

U farmaceutskoj industriji od sedam velikih kompanija pad prihoda zabilježile su samo Hospira i PharmaS. Oporavak automobilske industrije nije uslijedio ni u postpandemijskom razdoblju, što se vidi iz rezultata tvrtki iz tog segmenta proizvodnje, najviše solinskog AD Plastika i Boxmark Leathera. Već po rezultatima u pandemijskoj 2020. Boxmark Leather ispao je iz “kluba milijardera”, a AD Plastik u prošloj godini.

No, za razliku od Boxmarka, drugi proizvođač kožnih komponenti za autoindustriju, Wollsdorf Components, oporavio se i imao značajan porast i dosegnuo rekordnu razinu prihoda. Rimac Grupa, koja je u velikom investicijskom zamahu, na ljestvici nije napredovala, još je na njezinom donjem dijelu, prihodi su bili manji i godina zaključena s gubitkom.

Oporavak lani nije zabilježila ni grupacija nekadašnjih najvećih kompanija iz brodograđevne industrije, a ni ove godine sudeći po recentnim događanjima i nedostatku ugovorenih novih poslova, nije za očekivati da se stvari promijene. Štoviše, tvrtke koje su nekad bili pri vrhu liste najvećih na korporativnoj sceni više nisu niti među prvih 100, uglavnom su u donjoj polovici rang-ljestvica, s tendencijom izlaska iz društva najvećih.

U međuvremenu, pojavljuju se novi ili rastu donedavno manji brodograditelji, pa ta industrija ima perspektivu, no zasad ne u tipu brodogradnje kakva je nekad razvijana. A premda ti novi igrači postaju sve vidljiviji sa svojim projektima i rezultatima, još nisu na pragu ulaska među 505 najvećih tvrtki, koje još čine “veterani” Brodosplit, Brodogradilište Viktor Lenac, Uljanik Brodogradilište u stečaju i 3. maj.

Među industrijama čiji su glavni igrači lani uspjeli povećati prihode je i drvna industrija, i to ne samo njezin prerađivački dio, nego i proizvodnja namještaja. U tekstilnoj proizvodnji, koju se obično promatra kroz prizmu problema, lanjski prihodi većini velikih su porasli. S liste 505 najvećih od osam plasiranih manje prihoda ‘ubrali’ Ytres i Olimpias tekstil iz Osijeka. U slučaju Ytresa valja primijetiti da je riječ o tvrtki vlasništvu talijanske Calzedonije, čija je druga tvrtka u Hrvatskoj – Intinova, ostvarila veliko povećanje prihoda.

Glad za radnicima

Kao i većina ostalih europskih zemalja, i Hrvatska se proteklih godina ozbiljno suočila s problemom nedostatka radnika, zbog kojega je konačno i olabavljena zakonska regulativa i omogućen brži angažman stranaca. Ipak, unatoč velikoj potražnji i masovnom “uvozu” Filipinaca, Indijaca i drugih inozemnih radnika, na listi najvećih samo je jedna agencija za zapošljavanje, splitska Maritimae Regions, koja ima i dugogodišnje iskustvo u zapošljavanju hrvatskih pomoraca.

Standardno na listi najvećih dobro kotiraju i tvrtke iz segmenta igara na sreću. Pandemiju su i oni osjetili na rezultatima, no lani bilježe oporavak, mada još nitko iz tog društva nije ostvario više od milijardu kuna prihoda. Na vrhu najvećih nema promjena – SuperSport godinama je čvrsto na vrhu, a lani je imao snažan rast.

Glavni konkurent Hattrick-PSK lagano je popustio i uprihodio manje nego godinu ranije, dok mu se tijesno približila Hrvatska lutrija, nekadašnji tržišni lider. Osjetan pad imala je ipak četvrta na listi najvećih kompanija iz ove grupe poduzetnika, Interigre iz Dugopolja, dok Germania Sport lagano raste i još se drži u Top 505.

Gospodarenje otpadom godinama je propulzivan sektor, no samo su četiri tvrtke među 505 najuspješnijih: CE-ZA-R, DS Smith Unijapapir Croatia, Metis i Drava International. Ipak, troznamenkast rast neke je već gurnuo prema velikima, pa je izgledno da bi među najvećim domaćim kompanijama već na idućoj ljestvici moglo biti novih igrača iz ove niše.

Zanimljive su i procjene iz redova hrvatske poslovne zajednice o tome kako će izgledati nova, ovogodišnja rang-ljestvica najvećih kompanija. Glavna ekonomska analitičarka Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Iva Tomić očekuje da će mnoga poduzeća, zbog rasta ulaznih troškova, prvenstveno enormnog povećanja cijena energenata, ostvariti znatno manje prihode nego što je to bilo očekivano na početku godine.

”Nemali broj poduzeća već je najavio kako će u ovoj godini odustati od planiranih investicija, a neki idu toliko daleko da najavljuju – u slučaju da država ne izađe u susret s mjerama ublažavanja rasta cijena energenata – otpuštanja ili čak gašenje proizvodnje, jer već rade s ogromnim gubicima”, pojašnjava ona. Na koji bi se način ovi trendovi mogli odraziti na listu Top 505 u 2022. godini?

Po njezinoj ocjeni, slično kao i s državnim proračunom, zbog značajnog povećanja cijena energenata, prihodi bi mogli rasti u onim poduzećima koji se bave prodajom i distribucijom energenata. Naravno, pod uvjetom da administrativna ograničenja cijena i davanja državi ne anuliraju visinu nabavne cijene, bilo iz uvoza bilo iz vlastite proizvodnje.

Međutim, to se, zbog činjenice da je riječ o kompanijama koje su i ranijih godina bile u vrhu Top 505 društva po Ivi Tomić ne bi trebalo značajnije reflektirati na promjene unutar same ljestvice. Na njoj bi velike turističke kompanije mogle masovnije ponovno biti među ‘najvećima’, budući da se turistički sektor donekle oporavio još prošle godine, uz ovogodišnju sezonu, procjena je HUP-ove ekonomske analitičarke.

Tu su, dodaje, standardno banke i telekomi, koji će unatoč značajnim troškovima prilagodbe prelaska na euro po njoj i dalje biti dio ljestvice. Maloprodaja će, dodaje, zasigurno imati najveće troškove u pripremi prelaska na euro, međutim, uz rast potrošnje te prateći rast cijena proizvoda očekuje i povećane prihode i u ovom segmentu, unatoč rastu ulaznih troškova. Najneizvjesnije vrijeme je, pak, pred prerađivačkom industrijom.

Tu bi, kaže Iva Tomić, rezultati mogli biti mješoviti – neki će zadržati pozicije, dok će drugi zbog prevelikog pritiska ulaznih troškova ili smanjene potražnje u glavnim izvoznim tržištima izgubiti dosadašnja mjesta na ljestvici ili u potpunosti ispasti.

”Gospodarskih izazova u ovoj godini ne nedostaje. Svi će se morati vlastitim sredstvima prilagoditi situaciji, koja nije prisutna samo u Hrvatskoj, nego na globalnoj, ali prvenstveno europskoj razini, gdje naša poduzeća najviše i posluju”, rezimira Iva Tomić, završivši ipak u optimističnom tonu, da su, s obzirom na pokazanu otpornost u koronakrizi i brzi oporavak nakon nje, visoka očekivanja da će hrvatski poslovni sektor i u ovoj situaciji pokazati snagu i zadržati se na uzlaznoj putanji ekonomskog rasta.

Sve ovisi o cijenama energenata

Glavni ekonomski analitičar Hrvatske gospodarske komore Goran Šaravanja ključnim faktorom koji će odrediti konačan poredak na idućoj ljestvici 505 vidi cijene energenata.

”Logično je da će se oni proizvođači čiji su procesi energetski intenzivniji susretati s većim izazovima. Dodatan rizik predstavlja Njemačka. Naime, hrvatska poduzeća čiji su proizvodni procesi i krajnji industrijski kupci

vezani za to tržište također su izloženi većem riziku. Iz dva razloga. Prvo, cijene struje i energenata bilježi znatan porast u Njemačkoj i s dolaskom zime ne bi nas iznenadila da se obujam proizvodnje znatnije smanji, što logički utječe na hrvatske kompanije uključene u te procese”, kaže Šaravanja, te nastavlja: “Drugi veliki rizik s Njemačkom je kinesko tržište. Kina je daleko najvažnije pojedinačno izvozno tržište za Njemačku, a kineska ekonomija suočava se s nizom negativnih trendova – iznimno niskim udjelom osobne potrošnje u ekonomiji, ozbiljnim problemima u sektoru nekretnina, sušom….

Utjecaj vanjskog okruženja

Potencijal za daljnji rast njemačkog izvoza u Kinu čini se skromnim u odnosu na prethodna desetljeća”. Što se Hrvatske tiče, Šaravanja ocjenjuje kako stojimo relativno dobro utoliko što nam ekonomija nije do iste mjere integrirana u njemačke i zapadno europske proizvodne lance kao što je, primjerice, slučaj s Poljskom, Češkom ili Slovačkom, tako da bi negativne posljedice usporavanja gospodarskih kretanja i recesije po njegovom mišljenju relativno manje utjecala na gospodarske prilike u Hrvatskoj.

On ističe i dva dodatna pitanja koja su važna za sve naše gospodarstvenike. Jedno je svakako zadržavanja i pronalaska radne snage. ”U scenariju usporavanja rasta ili recesije, a s obzirom na objektivne probleme u pronalasku radne snage, pitanje je isplati li se poslodavcima uopće otpuštati ljude. Odnosno, mogu li kreativnije uspravljati s ljudskim resursima, a da ne riskiraju da im najbolje radnici odu”, ističe Šaravanja te kao drugo osjetljivo pitanje izdvaja činjenicu da su cijene pri proizvođačima znatno veće od cijena na malo.

Točnije, taj odnos u srpnju bio je 23,6% naspram 12,3%. To okvirno pokazuje da poduzeća ne uspijevaju prebaciti rast ulaznih cijena u potpunosti na krajnje korisnike, s tim da Šaravanja napominje da učinak neće biti isti kod svake gospodarske grane, ali će HGK pomno pratiti pad profitabilnosti.

Taj problem posebno muči industrijalce, koji su se odlučili i na zbijanje redova, te su prije nekoliko mjeseci formirali Udrugu prerađivačke industrije i djelatnosti u tehnologiji (UPIDuT), koja njihove probleme želi komunicirati prema javnosti i Vladi. Već u prvim nastupima upozorili su da za taj dio gospodarstva s 1. listopadom slijede teški dani nakon ugovaranja novih cijena plina.

”Pred prerađivačkom industrijom je neizvjesno razdoblje i teško je predvidjeti tko će izaći kao ‘pobjednik’”, kaže Dajana Mrčela, predsjednica UPIDuT-a i čelnica Saponije, sagledavajući situaciju u kontekstu poslovnih rezultata i odnosa u kojima će se najveće kompanije naći kada budemo čitali iduće izdanje magazina Top 505.

”Ono što će mnogi u prerađivačkoj industriji smatrati uspjehom, onda kada se budu osvrtali na rezultate 2022./2023., jest ostvariti stabilnost poslovanja bez udaraca na rezultat”, kaže Dajana Mrčela, skrećući pozornost na činjenicu da su troškovi plina u ovoj godini rasli više od 10 puta i električne energije više od pet puta.

Ti iznosi, dodaje, industriji predstavljaju dvoznamenkasta povećanja samo na ime energetskih izdataka, pri čemu energent nije jedina stavka neophodna za proizvodnju. ”Industrija bi stoga ove poremećaje teško mogla apsorbirati sama, bez ozbiljnih posljedica po stabilnost poslovanja.

Takvo ogromno povećanje troška energenata ne može se prenijeti na cijene gotovih proizvoda jer bi generiralo dodatnu inflaciju i pritisak na potrošače. I to je najveći izazov post Covid vremena”, ocjenjuje predsjednica nove Udruge, dodajući kako je prerađivačka industrija stoga pozdravila napore Vlade RH u obuzdavanju cijena električne energije za građane, ali i gospodarstvo, za koje je posebno važno što je Vlada u jesenskim mjerama uspostavila za poslovanje nužnu dozu predvidljivosti i stabilnosti u periodu visoke ogrjevne sezone.

Vjeruju da će Vlada djelovati i u obuzdavanju cijene plina, jednako bitnog energenta budući da značajan broj tvrtki prerađivačke industrije temelji svoju energetsku sirovinu primarno na plinu.

Plin 520 posto skuplji

O tome kakav udar na poslovanje prerađivačke industrije ima cijena plina Dajana Mrčela ilustrira i izračunom koji je napravljen na razini 15-tak tvrtki, kojima je, prema sadašnjim cijenama, trošak plina porastao za više od 686 milijuna kuna, odnosno, cijena plina narasla im je za 520 posto u odnosu na prošlu godinu.

”Bez energetske stabilnosti, bio mali ili veliki poduzetnik ne možeš niti planirati niti proizvoditi, a kamoli procjenjivati rezultate ili pak konkurentnost na međunarodnom tržištu. U ovom trenutku, dok još nemamo sve parametre za iduću godinu, može se tek reći: ova zima brzo može presuditi hrvatskoj prerađivačkoj industriji”, ne krije zabrinutost Dajana Mrčela.

Gledajući podatke o ostvarenim prihodima, ali i dobiti i ostale pokazatelje iz financijskih izvješća najvećih 505 kompanija, u usporedbi s prethodnim godinama lako je podvući crtu i zaključiti da je 2021. bila izuzetno uspješna godina. Hoće li se ona na uzorku najvećih igrača ponoviti ili će već i u 2022. rezultati kaskati, s obzirom na sve neizvjesnosti s kojima se suočava zapadni svijet, poslovne je rezultate praktički nemoguće precizno prognozirati.

U ovom trenutku menadžeri velikih kompanija oko jednoga će se uglavnom složiti, a to je da se ne može očekivati (skori) povratak na stare cijene energenata i treba se nekako prilagoditi tome i (pre)živjeti s tim.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.