Rezervni kotač nekada je bio gotovo obvezan dio opreme svakog automobila, no u novijim modelima sve ga je teže pronaći. Umjesto njega vozači danas najčešće dobivaju komplet za privremeni popravak probušene gume. Iza te promjene stoji nekoliko razloga, a proizvođačima je svaki od njih važan, piše HAK.
Prije svega, izbacivanjem rezervnog kotača smanjuje se masa automobila. Iako razlika od dvadesetak ili tridesetak kilograma prosječnom vozaču ne znači mnogo, u automobilskoj industriji svaki kilogram može utjecati na službeno izmjerenu potrošnju i emisije. Kada se takve razlike zbroje na razini cijele proizvodne palete, proizvođačima postaju itekako važne.
Tu je, naravno, i pitanje cijene. Rezervni kotač nije samo guma, nego i naplatak, dizalica te pripadajući alat. Kada se ta oprema izbaci iz stotina tisuća proizvedenih automobila, uštede mogu biti znatne. Zato se u brojnim modelima rezervni kotač danas nudi uz nadoplatu.
Promjena pogonske tehnologije također je učinila svoje. Kod hibridnih i električnih automobila prostor ispod prtljažnika često zauzimaju baterije ili drugi dijelovi pogonskog sklopa. Upravo ondje se desetljećima nalazio rezervni kotač, pa za njega u novijim konstrukcijama jednostavno više nema mjesta.
Kao zamjena sve su češći mali kompresori i sredstva za brtvljenje gume. Oni mogu biti korisni kod manjeg probijanja jer vozaču omogućuju da privremeno nastavi vožnju i stigne do vulkanizera ili servisa. Takvo rješenje, međutim, ima jasna ograničenja. Ako je guma ozbiljnije oštećena, razrezana ili joj je stradao bočni dio, tekućina za brtvljenje neće riješiti problem. U tom slučaju vozaču najčešće ne preostaje ništa drugo nego pozvati pomoć na cesti.
Nestanak rezervnog kotača zato nije posljedica samo jednog razloga. Riječ je o kombinaciji smanjenja troškova, borbe za nižu masu i emisije te sve manjeg raspoloživog prostora u modernim automobilima. Za proizvođače logičan potez, ali za vozača koji ostane s potpuno uništenom gumom na cesti ne nužno i najbolja vijest.