Indukcijske ploče za kuhanje postale su sinonim za moderno kulinarstvo zahvaljujući svojoj energetskoj učinkovitosti, preciznoj kontroli temperature i elegantnom dizajnu koji se besprijekorno uklapa u svaku kuhinju. Međutim, prelazak na ovu naprednu tehnologiju zahtijeva i promjenu navika. Mnogi korisnici, naviknuti na inertnost plinskih ili klasičnih električnih ploča, čine pogreške koje mogu uništiti obrok, oštetiti skupo posuđe ili čak trajno oštetiti staklokeramičku površinu. Zbog nevjerojatne brzine zagrijavanja, dovoljan je samo trenutak nepažnje da se večera pretvori u zagorenu katastrofu i mukotrpno čišćenje.
Najveća i najčešća pogreška odnosi se na odabir posuđa. Za razliku od plinskih plamenika koji će zagrijati gotovo sve, indukcija radi na principu elektromagnetskog polja koje izravno zagrijava posudu, a ne ploču. To znači da je nužno koristiti posuđe s feromagnetskim dnom. Najjednostavniji način provjere je test s magnetom: ako se magnet čvrsto primi za dno posude, ona je kompatibilna. Materijali poput lijevanog željeza, emajliranog lijevanog željeza i nehrđajućeg čelika s magnetskom bazom idealan su izbor. S druge strane, posuđe od čistog aluminija, bakra, stakla ili keramike jednostavno se neće zagrijati. Jednako je važna i veličina posude. Ako je tava premala za označenu zonu kuhanja, senzori je možda neće prepoznati. Ako je prevelika, rubovi se neće ravnomjerno zagrijavati, što dovodi do neujednačenog kuhanja i potpunog promašaja potencijala koji nudi vaše vrhunsko posuđe.
Navika zagrijavanja prazne tave, uobičajena na plinskim štednjacima, na indukciji je opasna. Zbog izravnog i brzog prijenosa energije, prazna posuda može se u nekoliko sekundi pregrijati, što može trajno oštetiti njezin neprianjajući sloj, iskriviti dno ili čak oštetiti unutarnje komponente ploče. Zbog toga je ključno sve sastojke pripremiti unaprijed. Sjeckanje povrća dok se ulje zagrijava stvar je prošlosti; na indukciji će ulje početi dimiti prije nego što stignete uzeti nož. Pravilan postupak je staviti posudu na ploču, dodati malo ulja ili vode, a tek onda uključiti ploču na nisku do srednju jačinu. Tek kada se ulje lagano zagrije, možete pojačati temperaturu i dodati sastojke.
Iako je staklokeramička površina indukcijske ploče izrađena da bude izdržljiva, nije neuništiva. Jedna od najgorih navika je povlačenje i klizanje posuđa po površini, što neizbježno dovodi do ogrebotina koje s vremenom postaju sve dublje i narušavaju izgled i funkcionalnost ploče. Uvijek podižite posuđe, čak i ono najteže, i nježno ga spuštajte na željenu zonu. Čišćenje je također kritičan dio održavanja. Prolivene tekućine i ostatke hrane potrebno je obrisati čim se ploča dovoljno ohladi. Posebno su opasne mrlje od šećera koje se mogu karamelizirati i trajno "urezati" u staklo ako se ne uklone odmah. Nikada nemojte koristiti abrazivna sredstva, žičane spužve ili agresivne kemikalije poput onih na bazi amonijaka. Za većinu mrlja dovoljni su meka krpa, topla voda i blagi deterdžent, dok se za tvrdokornije mrlje mogu koristiti specijalizirana sredstva za staklokeramiku ili pasta od sode bikarbone i vode.
Elegantna i ravna površina indukcijske ploče mnoge navodi na pogrešnu pomisao da može poslužiti kao dodatni radni prostor. Odlaganje daski za rezanje, metalnog pribora, namirnica ili vrućih posuda iz pećnice na ploču iznimno je rizično. To ne samo da može uzrokovati ogrebotine, već vrući lim za pečenje može izazvati termalni šok i pucanje stakla. Također, ako na isključenu, ali još toplu ploču, odložite plastične ili papirnate predmete, oni se mogu otopiti. Još jedna pogreška je pretrpavanje ploče s previše posuda odjednom. Svaka ploča ima ograničenje snage, pa kuhanje s četiri posude na visokoj temperaturi može rezultirati time da uređaj ne može isporučiti dovoljno energije svakoj zoni, što dovodi do neravnomjernog kuhanja. Rasporedite posuđe ravnomjerno ili kuhajte u serijama kako biste osigurali optimalne rezultate i dugovječnost vaše ploče.