Kakvi su se automobili vozili u Hrvatskoj prije 40-ak godina? Nisu to bili samo Fiće, Stojadini i ostale zvijezde domaće autoindustrije, našlo se tu i zapadnih automobila, i to ne samo onih proizvedenih u Jugoslaviji po licenci.
Jedan od takvih bio je i Peugeot 104 SL, koji je Večernji testirao 1978. godine. Iako je riječ o relativno malenom i skromnom autu, tada najmanjem Peugeotu (pa je zaradio i nadimak "beba"), čini se da je mnogima u to vrijeme bio nedostižan. Ono što u ovom starom testu odmah upada u oči je cijena - točnije, da su carina i savezni porez na promet iznosili više od polovice ukupne cijene automobila, koja je bila oko 160.000 dinara. Bio je to jedan od načina zaštite tadašnje domaće autoindustrije.
Maleni Peugeot inače je na Večernjakovog novinara ostavio dosta dobar dojam ("vožnja zagrebačkim ulicama bila je pravo uživanje"). I ne samo na njega, što se vidjelo nakon preuzimanja automobila na Zagrebačkom velesajmu.
"Začas se oko nas skupila gomila čeznutljivih posjetilaca kojima je, kao i većini Jugoslavena ovaj automobil tek pusti san, jer odbrojiti 16 starih milijuna (preračunato) ne može svatko. Ali onaj tko zauzvrat odluči posegnuti dublje u džep, dobit će kompaktan, vižljast automobil, dovoljno brz i dovoljno malen da s njim možete 'ohladiti' živce u gradskom prometu i opustiti se na otvorenoj cesti", stoji u tekstu.
Testirana je verzija SL, koja, kako je istaknuto, razvija 57 konjskih snaga i postiže maksimalnu brzinu od 145 km/h, ima pet vrata, sjedala na obaranje, električni sat i upaljač za cigarete.
"Ne bi bilo loše kada bi SL stizao na naše tržište s brisačem zadnjeg stakla (takav se prodaje na njemačkom tržištu), naslonima na glavu, a i tepih ispred zadnje klupe ne bi mnogo stajao proizvođača", piše u tekstu, u kojem se na kraju zaključuje da Peugeotova beba za mnoge nije jeftina, ali je dobar i pouzdan auto, a za takav treba i platiti.
Jeste li vlasnik Peugeota 104? Pošaljite nam fotografije i ispričajte svoje iskustvo na javi@vecernji.net!