Kako piše Fenix, na samom vrhu najlošije plaćenih zanimanja nalaze se poslovi čišćenja, s prosječnom bruto plaćom od oko 2.493 eura mjesečno za puno radno vrijeme. Slijede poljoprivredna zanimanja s oko 2.531 euro, dok u turizmu, hotelijerstvu i ugostiteljstvu prosječna plaća iznosi oko 2.634 eura. Među slabije plaćenima su i poslovi u hortikulturi i cvjećarstvu, proizvodnji hrane, tekstilnoj industriji, prodaji, završnim građevinskim radovima, obradi plastike i drva te vozači, čije se plaće kreću do približno 3.000 eura bruto.
Razlozi za ovakvu situaciju nisu jednostavni. Iako su ova zanimanja društveno važna, tržište rada ih ne vrednuje dovoljno visoko, pa zaposlenici često nemaju adekvatnu financijsku kompenzaciju za svoj rad.
Kao moguća rješenja spominju se povećanje minimalne satnice, koja trenutačno iznosi 12,41 euro, kao i uvođenje bezuvjetnog osnovnog dohotka. Ipak, stručnjaci upozoravaju da su takve ideje teško provedive bez jasnog modela financiranja. Realnijim se smatra jačanje kolektivnih ugovora i uvođenje sektorskih minimalnih plaća, poput onih u sektoru njege gdje satnica doseže oko 15 eura.
U pozadini svega ostaje ključno pitanje: treba li država i dalje subvencionirati niske plaće kroz razne dodatke ili bi poslodavci trebali preuzeti veću odgovornost i osigurati pravednija primanja.