Štetu nastalu zbog obijesne vožnje ne pokriva osiguranje

Štetu na osam automobila, uz onu na njegovu Audiju, vozač koji je prošlog tjedna u Dubravi pokupio cijeli niz vozila parkiranih uz rub nogostupa morao bi platiti sam – kad bi bio pravomoćno osuđen za obijesnu vožnju. Uz to, platio bi i kamate i troškove. Sve to, naravno, ne ispriječi li se nešto provedbi Kaznenog zakona, Zakona o sigurnosti cestovnog prometa i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Trenutačna je situacija takva da je tužiteljstvo odbacilo prijavu policije za obijesnu vožnju, a vozač tvrdi da je pao u nesvijest. Stoga je loptica, odnosno trošak, prebačen na osiguravajuće društvo.

Brzina vožnje više od 50 km/h iznad dopuštene, među ostalim, označena je kao obijesna vožnja. A od 2013. godine, kad je mijenjan Zakon o obveznim osiguranjima, zbog obijesne vožnje gube se prava iz osiguranja. Konkretno, vozač ne može računati da će osiguravajuće društvo podmiriti nastalu štetu ako vozilo nije koristio u svrhu u koju je trebao (npr. ako je sudjelovao u utrkama ili je automobilom vozio po potoku), ako je vozio bez važeće vozačke dozvole ili dok mu je ona oduzeta, ako je vozio pod utjecajem alkohola, droga i psihoaktivnih lijekova, ako je štetu prouzročio namjerno, ako je šteta nastala zbog tehničke neispravnosti za koju je vozač znao ili ako je prouzročena obijesnom vožnjom.

Za ovo posljednje treba biti donesena pravomoćna sudska presuda; nije dovoljna tek prijava. No, to ne znači da vlasnici vozila oštećenih tuđom obijesnom vožnjom neće dobiti naknadu štete. Trebaju podnijeti odštetni zahtjev osiguratelju koji će im isplatiti novac, a potom od osobe odgovorne za štetu potraživati isplaćeni iznos, kamatu i troškove. Cijeli iznos vozač mora platiti u slučaju obijesne vožnje i ako je štetu prouzročio namjerno. U svim ostalim navedenim slučajevima gubitka prava iz osiguranja vozač koji je skrivio prometnu nesreću plaća do 12 prosječnih neto plaća.