Nova potencijalna cjenovna, ali i opskrbna kriza, uslijed niza posljednjih godina kada ulazimo u novo geopolitičko razdoblje, vrijeme je kada Europska unija preispituje svoju energetsku strategiju, kroz cijeli niz dijelova energetskog sektora. Ključni je izazov toga preispitivanja osiguranje energetske sigurnosti i održivosti te u drugome koraku put ka idealu energetske neovisnosti. Geotermalna energija je kao obnovljivi i stabilan izvor energije jena od značajnijih komponenti. Hrvatska je jedna od zemalja Europske unije koja je bogata geotermalnim resursima, te jedna od rijetkih gdje je geotermalni gradijent visoko kvalitetan, i do 60 posto kvalitetniji u odnosu na prosjek europskog geotermalnog sektora. A hrvatsko znanje u poslovima istraživanja i eksploatacije, kao i prilično dobra snimka postojećih kapaciteta, prilično je kvalitetno.
Zbog toga, naši resursi mogu postati značajni sastojak za jačanje europskih energetskih strategija u smjeru održivosti, sigurnosti i neovisnosti, sve u cilju zajedničkih napora za postizanjem niskougljičnog, pa i onoga s nultom emisijom, gospodarstva do sredine ovoga stoljeća. Svjesni su toga i u Europskoj uniji gdje je geotermalna energija zauzela istaknuto mjesto u ključnim dokumentima energetske strategije. Ona se, dapače, smatra jednim od važnijih sastojaka za dekarbonizaciju, pogotovo sektora grijanja i hlađenja. Kako bi se ova nastojanja koja, doduše, nemaju pravnu snagu, nego snagu zajedničke preporuke, ključne su investicije. Za učinkovite investicije i njihovo privlačenje ključno je olakšati regulatorne i administrativne procese, ali i osigurati ciljeve nacionalnih kapaciteta za geotermalnu energiju, što je investitorima vrlo važno u zatvaranju financijske konstrukcije izvodljivosti projekata.
Potonje će se pokušati iskristalizirati tijekom javne rasprave, koja je u toku, a koja bi trebala završiti tijekom sljedećega tjedna. Za sada predloženi kapaciteti za našu zemlju iznose 68 MW do 2030. godine, 318 MW do 2040. i 405 MW do 2050. Ove kapacitete, barem za prvu fazu, iako predstavljaju određeni napredak, stručna i investicijska javnost smatraju izrazito premalim. Ti brojevi, naime šalju potpuno pogrešnu sliku budućim investitorima te su u potpunoj suprotnosti s potencijalima Republike Hrvatske. Agencija za ugljikovodike (AZU) procijenila je kako bi se u Hrvatskoj, na 75 geotermalnih prostora, moglo proizvoditi 600 000 MWh električne energije i privući investicija od oko 400 milijuna eura.
Od predloženih kapaciteta do kraja ovoga desetljeća, jedina operativna geotermalna elektrana, premda opterećena pravnim epilogom međuvlasničkih nesuglasica, zauzima kapacitet od oko 10 MW, a ostatak do 68 MW zauzet će hrvatski investitor koji u poodmakloj fazi projekta nove dvije geotermalne elektrane. Kako je u Hrvatskoj trenutačno ozbiljnih zainteresiranih ulagača za 130 MW, što podrazumijeva ozbiljno razrađene projekte u visokom stadiju spremnosti, s ozbiljnim financijskim garancijama, za koje je AZU izdao dopuštenja, a Energetski institut Hrvoje Požar ocijenio realnim, postavlja se pitanje gdje je zapelo u dokumentima koja su naši decision makeri dali na javnu raspravu?
VEZANI ČLANCI:
Tim više što su, poglavito novoj gospodarsko energetskoj postavi vlade Andreja Plenkovića, investicije na visoko komuniciranom mjestu prioriteta. One bi u geotermalnom sektoru omogućile bolje iskorištavanje Bogom danih resursa, ubrzanje dekarbonizacije, veliki doprinos hrvatske europskim energetskim i klimatskim nastojanjima, ali bi, kroz dugoročnu viziju boljeg odnosa prama investicijama, imale i veliki multiplikativni učinak na hrvatsko gospodarstvo, a time i na daljnji rast BDP-a. Na kraju, osim, kroz ovu javnu raspravu, iskazane nevoljkosti u ohrabrivanju investicija u dio energetskog sektora gdje Hrvatska ima vrlo kvalitetan resurs, ali i tehnološko znanje njegove eksploatacije, posebno zbunjuje konzervativnost predloženih kapaciteta prispodobljena stalnim novim tenderima za nova polja.
>>FOTO Ovo je 10 najpouzdanijih rabljenih automobila koje možete kupiti>>