Bahato ponašanje bez ikakvih sankcija

Profesori nam daju stvarno loš primjer kad se parkiraju pred nosom Gimnazije. Još samo čekamo da se jedno jutro počnu parkirati i na samom igralištu, rekla nam je Ivana, 15-godišnja učenica sisačke Gimnazije kad smo je upitali za komentar navike tamošnjih profesora da se parkiraju tik pred ulazom u zgradu, gdje formalno nije predviđeno parkiralište. To je jedna od posljedica uvođenja naplate parkiranja u Sisku, što je brojne vozače natjeralo da, na silu, pronađu besplatna mjesta, zanemarujući pritom sve ostale građane.

Komformizam profesora
I ravnatelj Gimnazije prof. Miroslav Bagarić smatra da je tu riječ o pretjeranom komformizmu kojem kod prosvjetara ne bi trebalo biti mjesta.

– Mene svaki dan bodu u oči tu parkirani automobili i krivo mi je što sam to uopće dopustio. No, riječ je o tome da je nekim profesorima ispod časti prehodati 150 metara, kolika je udaljenost od besplatnog parkirališta kod Bazena, pa do škole – rekao je Bagarić, koji ipak smatra da prostor za parkiranje službenika Gimnazije mora postojati.

– Grad Sisak trebao bi uličicu do Gimnazije predodrediti za parkiranje službenika Gimnazije i Katastra – mišljenja je Bagarić. No, osim profesora, priliku ispred Gimnazije vide i drugi, pa se sada tamo parkira tko god stigne. Osim učenika Gimnazije, koji sada prolaze pored brojnih automobila do ulaza u svoju školu, žrtve bahatosti vozača su i invalidi.

Blokiraju im prolaz
Svaki slobodan kvadrat asfalta vozači koriste kako bi izbjegli parkiranje. Opet predvode državni službenici koji su se, primjerice, počeli parkirati tik uz zgradu Županije i Ureda državne uprave u središtu Siska, preprječivši time put invalidima. Dakako, sada se tamo parkiraju, jer su dobili primjer, i svi ostali građani, zanemarivši potpuno potrebe invalida.

– Očekivali smo malo više senzibilnosti. Parkiraju se na mjesta predviđena za invalide, a sada i priječe slobodan prolaz invalidima u kolicima ili na štakama. Primjerice, ovdje bi čovjek na štakama teško prošao ako bi što trebao obaviti u zgradi Županije i Ureda državne uprave – govori nam Branka Pažur iz sisačke Udruge invalida, dok zajedno s ratnim vojnim invalidom Dragutinom Kišom promatra automobile parkirane na pješačkoj stazi, koja je ujedno i prilaz za invalide.

Vozači očito smatraju da se mogu parkirati na bilo kojem dijelu gdje postoji asfalt, u čemu im pomažu policija i komunalni redari koji ih, očito, ne kažnjavaju. Jer da ih kažnjavaju, ne bi se mjesecima ista vozila parkirala na istim mjestima - na pješačkim stazama i uz stambene zgrade, a sve da bi izbjegli plaćanje parkiranja u iznosu od nekoliko kuna. Logično se, oni koji plate parkiranje, pitaju tko je pametniji - oni koji plaćaju, ili oni koji se ‘švercaju’ bez ikakvih posljedica.