Mi šakama, čini se, rješavamo mnogo toga. Ili bušimo gume i palimo automobile jer to je za neke, izgleda, civiliziran način rješavanja problema.
Svjedoče tome zaključku dva napada u pet dana. Meta su Uberovi taksisti. Nisu oni nikakva iznimka. Po nosu, ušima, licu dobivali su i taksisti Cammea i svi oni koji su tijekom godina stupali na taj segment tržišta u našem Zagrebu. Izreka “batina je iz raja izašla” ovdje je doslovno protumačena, ali netko je već nakon tolikih batina na stajalištima i ulicama grada mogao zaključiti – nisu ništa riješile. Nije. To je, čini se, zaključak teže kategorije. I dok se batinama na ulici rješavaju stvari, na drugoj, onoj odgovornijoj platformi pitanje taksista odgađa se.
Za idući mjesec, iduće sjednice Gradske skupštine. No tu će opet uglas ugroženi taksisti: na skupštinsku raspravu neće taksisti Ubera koji ne moraju platiti dozvole i koje su protjerali iz većine europskih gradova. Da, nepošteno, složit će se većina građana, no baš nitko od taksista koji se osjećaju ugroženo nije zahtijevao od odgovornih u Gradu, kada već takav način poslovanja nisu zabranili, da ukinu ili trošak dozvola za sve ostale taksiste smanje na minimalan iznos.
Jer sve dok ne postoji zabrana za Uberove vozače, baš nitko nema pravo šakama braniti potencijalnu dnevnu zaradu. Još manje pravo ima bilo tko zabraniti građanima da sami biraju s kojim će se taksi-prijevoznikom prevesti od točke A do točke B. Oni koji šakama rješavaju problem očito nisu zamislili obrnuti scenarij. Samo jednu, sebi prihvatljivu verziju. A što bi bilo da u supermarketu ili kvartovskom dućanu netko bilo koga tko batinom ganja poslovnu pravdu udari šakom u glavu jer je, primjerice, nakon proučavanja određenog proizvoda odlučio kupiti onaj jeftiniji ili se u agenciji odlučio na put autobusom za koji je vozna karta jeftinija? Kupac ili putnik to je odlučio za vlastiti novac i odluka nije podložna bilo čijoj analizi i objašnjenju.
Jer, zamislite, još uvijek imamo sreću da plaćamo ono što želimo... •
>>
Hm, ovdje ima nekoliko detalja koji su presudni. Nekad su u taksiste odlazila bivša vojna lica koja su dobru mirovinu u 36-oj godini stekla u JNA, a onda su igrali šaha i malo špijali, uz razvažanje ku r vi ca po hotelima. Nakon njih ostavili su licence kojih je bio odgovarajuči broj, svojim sličnim nasljednicima. Kada je došla konkurencija, snalazio se kako je tko znao. Btw, za ovu debilanu, da jedni trebaju imati dozvole, a drugi ne, stvarno nema komentara i jedna je od "jačih" odluka zastupnika-debosa koji sjede u gradskoj Skupštini i krkaju besplatane ručkove i beru dnevnice. Inače, taxisti su, bez uvrede, u svim gradovima svijeta ljudi koji nemaju kvalifikacije ili su lijeni, pa uz malo rada na bijelo i malo na crno skupljaju neki novac. I tu su konflikti uvijek mogući, kao i među romima kad ide krupni otpad, a svaka skupina ima svoj teritorij. Eto tako je beli Zagreb grad pretvoren u indijanski teritorij, a Bik Koji Sjedi je zaspao u gradskom Poglavarstvu, pa se lula mira ugasila.