U zadnjih tjedan dana sukobila su se tri datuma kojim su tri naroda obilježavala tri različite BiH. Bošnjaci su slavili AVNOJ-evsku državu (BiH), Srbi daytonsku republiku (RS), a Hrvati nepostojeći entitet (HB). Tako je jučer u pola države, Federaciji BiH, bio neradni dan. Službeno se slavilo i obilježavalo uglavnom u područjima ovog entiteta gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo. Oni smatraju da su na prvom zasjedanju ZAVNOBiH u Mrkonjić Gradu 25. studenoga 1943. udareni moderni temelji državnosti BiH. Prije nekoliko dana zbog istih razloga slavilo su i u drugoj polovici BiH.
Republika Srpska godišnjicu Daytona 21. studenoga proglasila je praznikom i neradnim danom. Srbi smatraju kako je taj sporazum nedvojbeni temelj na kojemu počiva današnja BiH, a osobito njihov entitet Republika Srpska. Dayton je navršio 18 godina.
Ali, još je daleko od punoljetne zrelosti. Većina Hrvata nije za dan državnosti prihvatila ni ZAVNOBIH ni Dayton. Oni su 18. studenoga potiho, podijeljeni, gotovo ilegalno obilježavali utemeljenje Herceg-Bosne. Koja se negdje zagubila u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu. Kako su u svemu neravnopravni, tako je i u mogućnosti proglašenja neradnog dana. Herceg-Bosna slavljena je radno. Tri proslave zrcale tri suprotstavljane istine. Obilježavanja 18., 21. i 25. 11. su prigoda za naglašavanje "naše" i "njihove" uloge u (raz)gradnji države. Pljušte optužbe jednih prema drugima. Povijest se različito doživjela. Nije sporan samo zadnji rat, nego i Drugi i Prvi i sve bitke vođene po brdovitom Balkanu. U BiH žive tri BiH i kao podstanari dvije susjedne države. Hrvati i Srbi su više vezani uz matične domovine nego za vlastitu državu. Pa kada su u pitanju i praznici. Primjerice u polovici BiH (RS) slave i većinu praznika koji se obilježavaju u Srbiji, jednako kao što i bh. Hrvati slave praznike RH. Dan svehrvatske državnosti (30. svibnja) je proglašen neradnim u Zapadnohercegovačkoj županiji. Datum koji se do 2001. službeno obilježavao Danom državnosti RH. Teško je pronaći datum ili bilo koji simbol oko kojega bi se okupila tri bh. naroda. Tako je bilo i s himnom. Na koncu, nametnuo ju je visoki međunarodni predstavnik. No, i ta himna ima samo melodiju jer zajedničke riječi nije mogla pronaći ni međunarodna zajednica. Na isti način, bez nacionalnih obilježja, nametnute su i registracijske oznake za vozila. Samo brojke i slova. I to ona koja imaju isto značenje na ćirilici i latinici (A, E, J, K, M, O, T). Po istom receptu bi se i za Dan državnosti BiH trebalo usuglasiti nešto "neutralno".
Ali kako pronaći datum ili povijesni događaj koji je svima jednako (ne)prihvatljiv?! Možda neki univerzalni, međunarodni praznik. Nova godina?! Ne, ni to ne može. U BiH se slave tri. Srbi slave 14. siječnja, Hrvati 1. siječnja, a dio Bošnjaka je 3. 11. već proslavio Novu 1435. hidžretsku godinu. Ne može ni vjerski blagdan biti zaštitnik BiH. Božić katolici slave 25. prosinca, pravoslavci 7. siječnja, a muslimani Bajram, svoj najveći praznik, slavili su 15. listopada. Odgovor na tri različite proslave Dana državnosti u BiH; (Bošnjaci 25. 11., Srbi 21. 11., Hrvati 18. 11.) ne leži u datumima zadnjih osam dana studenoga, već u onom koji će tek rijetki obilježavati za tri dana. Naime, 29. studenoga (2. zasjedanje AVNOJ-a 1943. u Jajcu) u Jugoslaviji slavio se kao Dan republike. Višenacionalna BiH koja je na temeljima "ZAVNOBiH-a" danas umnogome podsjeća na "AVNOJ-evsku" Jugoslaviju. U kojoj je pod maskom bratstva i jedinstva desetljećima funkcionirala velikosrpska ideja. Sada sličnu vrstu dominacije u BiH pokušavaju ostvariti bošnjačke političke elite.
Upravo suprotno u Mrkonjić Gradu vijećnici su prije 70 godina na ZAVNOBiH-u usuglasili formulu; BiH ne smije biti ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego ravnopravna zajednica Hrvata, Srba i Muslimana. Danas se to iskrivljuje. Među ostalim, zato Srbi i Hrvati ne prihvaćaju zloupotrebu ZAVNOBiH-a i njegovog obilježavanja u funkciji velikobošnjačkoga projekta. Baš kao što Hrvati iz sličnih razloga nisu prihvatili velikosrpsku AVNOJ-evsku Jugoslaviju. BiH ako ne želi doživjeti isti scenarij raspada, mora raditi potpuno suprotno od bivše države. Pa kada su u pitanju i praznici. Kada već himna nema tekst i kada su registracije bez nacionalnih simbola, a država s nametnutim Ustavom, onda i Dan državnosti treba biti bez datuma. Sve do dana dok načela ravnopravnosti, osobito Hrvata, ne zažive u BiH.
Kad ce muslimani napokon shvatiti da im je daleko bolje zivjeti odvojeno od Hrvata i Srba, jedni pored drugih, u miru, skladu i medjusobnom postovanju..., nego zajedno u drzavi koju muslimani zele samo za sebe, u atmosferi stalne napetosti, nepovjerenja, podvala, hegemonistickih pretenzija...