Svaka je blagdanska želja posebna, no ove je godine jedna svima zajednička – da pandemija što prije završi. A kako bismo i u ovim vremenima mogli čestitati Božić i Novu godinu na tradicionalan način, Večernji list uključio se u akciju Nacionalne i sveučilišne knjižnice “Tradicija dobrih želja” pa 12. prosinca uz nedjeljno izdanje čitateljima darujemo pet pomno izabranih starih čestitki koje se čuvaju u Grafičkoj zbirci NSK.
Za sve je kriv Englez
Dvije su najstarije čestitke u zbirci novogodišnje iz 1893. i 1894., poslane gospodinu Vladimiru pl. Simiću u Krapinu. Prvu je dobio iz Samobora, drugu iz Kastva.
– Simić je bio član Hrvatskog starinarskog društva koje je svojim djelovanjem stvorilo temelje hrvatskoj arheologiji. Mnoge od čestitki iz fundusa slane su i inženjeru i arheologu Radoslavu Franjetiću. Bio je svestran čovjek i kolekcionar pa smo, kada je umro, od njegove obitelji otkupili zbirku od nekoliko tisuća razglednica, među kojima je bilo i čestitki – upućuje nas Maja Karić, kustosica Grafičke zbirke NSK.
Običaj slanja čestitki, dodaje, nastao je u Velikoj Britaniji u 19. stoljeću i brzo se proširio po ostatku svijeta. Prvu čestitku poslao je 1843. godine Henry Cole, osnivač i prvi ravnatelj londonskog Victoria i Albert muzeja. Bio je čovjek s puno kontakata i obveza pa je želio uštedjeti vrijeme. Stoga je angažirao svog prijatelja ilustratora Johna Callcotta Horsleya da ga nacrta dok nazdravlja u društvu obitelji. “Sretan Božić i Nova godina”, pisalo je u pozadini ilustracije, koju je tiskao u tisućama primjeraka sa svojim personaliziranim potpisom i poslao prijateljima, suradnicima i poznanicima. I tako je počelo, a običaj se vrlo brzo proširio ostatkom svijeta te došao u naše krajeve.
– Čestitke u zbirci dijele se na one koje su oslikavali naši poznati i nepoznati umjetnici, fotografije te jako zanimljive fotomontaže koje se pojavljuju u tom razdoblju. Često su snimane u atelijerima s posebnom scenografijom, a potom bi išle na doradu u boji –objašnjava Maja Karić dok nam pokazuje fotomontažu djeteta koje sjedi na gljivi muhari, čestom motivu starih čestitki.
Mnoge od njih prikazuju djecu okruženu “srećonošama” poput potkova ili djetelina s četiri lista. Česte su i svinje, koje simboliziraju blagostanje. Simbol sreće bio je i dimnjačar, jer on čisti čađu i čini domove toplima. Sačuvane su i čestitke s prikazom i pozdravima krampusa, a ima i jedna s ilustracijom grupice pijanaca koji čestitaju Novu godinu.
– Ta je malo mračna. Piše “sretna 1914.”, a znamo da ta godina baš i nije bila najsretnija. Komični motivi česti su na razglednicama jer je smisao njihova slanja razveseliti onoga tko će ih dobiti – kaže Maja Karić.
Vrijedan su dio zbirke, dodaje kustosica Charlotte Maria Frank, i čestitke za koje su motive izradili poznati hrvatski umjetnici poput Ota Antoninija, Andrije Maurovića, Zlatka Šulentića, Marijana Trepše...
Prikazi drevnih običaja
– Prikazuju rođenje Isusa, sveta tri kralja i zvijezdu repaticu, ali i božićne običaje hrvatskog sela – nastavlja kustosica. Slavko Tomerlin, navodi, naslikao je pečenje kruha na Badnjak, Šulentić je naslikao žene kako nose kip Djevice Marije, dok muškarci stoje s pognutim glavama, Maurović seljake kako posjećuju malog Isusa u štalici, a Antonini slavonski običaj proricanja iz pšenice svijećom za Badnjak.
– Ako se puno pšenice primi za svijeću, to je znak da će godina biti dobra – objašnjava Charlotte Maria Frank.
Čestitke su dostupne i u digitalnom obliku na web-stranici tradicijadobrihzelja.nsk.hr. Ondje su i bojanke i slagalice s temom čestitki pa u njima sada mogu uživati i najmlađi te se upoznati s baštinom koja se čuva u fundusu Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
