Štrajka glađu jer viđa kćer samo jednom u dva tjedna na 3 sata

Izdrži prijetelju. U potpunosti te razumijem. Hvala za tvoje pismo i pjesmu posvečenu svoj djeci svijeta koje njihove majke potpomognute institucijama države odvajaju od očeva. Mi očevi smo žrtve emotivnog nasilja bivših supruga i državnih institucija. Prema dodgovoru, tekst pismama i pjesma su objavljeni na Portalu DJECA http://djeca.110mb.com/pisete/ http://djeca.110mb.com/sudbine.php?file=1 Pozdrav, Elvir

Neki zlostavljači se zaista znaju pretvarati, ali je li netko čuo da neki zlostavljač javno štrajka glađu i prosvjeduje što ne može viđati dijete???!!!! Ma zlostavljači su sami sebi najbitniji i sebe nikada ne muče, za to im trebaju drugi................

nekako ima puno sigurnih da je čovjek kriv, prijavila ga je sigurno je. i nekako svima promiče činjecica da je prije dva tjedna saznano da ga je prijavila za događaj iz 2006 žena se odlučila razvesti i osigurati si skrbinštvo za dijete.

Isto tako bi me zanimalo i to kakvo je djetinjstvo imao Slaven Rukavina osobno , kad već spominje \"traumatično djetinjstvo\" svoje žene, te time želi implicirati kako s njenim razumom nije sve u redu, kao da to nešto dokazuje. Jerer to sve što je on napričao u novinama, ne dokazuje ama baš ništa. To samo služi manipuliranju s javnošću.

Dragi prijatelji! Eto, nakon mog cjelonoćnog boravka na pretragama i infuzijama u Kliničkom bolničkom centru Dubrava (nova bolnica), nakon par sati spavanja i par tanjura juhe, osjećam se daleko bolje. Morat ću današnji dan provesti u oporavku, a sutra ću otići gosp. Pavi Miliću pružiti podršku i odnijeti mu čaj. Kao što znate, on je započeo štrajk glađu na istom mjestu, uz iste transparente, sa različitim slučajem i još većom nepravdom na duši, ali s jednakim porivom - ljubavlju do svog djeteta. Stoga i Vas pozivam da ga obiđete kada uzmognete. Iz iskustva Vam mogu potvrditi, da mi je, svaki puta kada bih ugledao poznato lice koje mi prilazi, oko srca bilo toplije i u duši jačala odlučnost da ustrajem. Ne pozivam nikoga da mu se pridruži istim načinom ili pristupom, nego jedino - ljubavlju prema bližnjem svom, podrškom čovjeka čovjeku, što, ne samo da je kršćanski, nego je ljudski. Znate, dragi prijatelji, jučer sam, čekajući da mi \'\'iscuri\'\' kalij u fiziološkoj otopini infuzije, promatrao to sporo kapanje, gledao satima... nakon nekoliko sati, to \'\'more\'\' infuzije ipak je iskapalo u cjevčicu i ušlo u moj krvotok. A onda su donijeli novu dozu. Pomislih - tko će sad opet čekati satima, dočekati da još jedna infuzija \'\'iscuri\'\'. No, nakon što je i ta \'\'iscurila\'\' donesoše novu... Uglavnom, koliko god su ih donijeli, sve su - iscurile! Jest, malo po malo, sporo, kap po kap, ali sam u 7 sati ujutro bio preporođen, a mojim je venama kolala \'\'nova energija\'\', koja je zaštitila moje organe da ne ponesem nekih trajnih posljedica. Želim Vam reći da je moj nedavni čin upravo (i samo) jedna kap. Ništa više. Naravno, \'\'kapat\'\' ću ja opet, boriti se za to da u našoj državi dijete ima svoja prava koja moraju biti ispred bilo čijeg interesa - majčinog, očevog, czss-ovog, \'\'babskog\'\', \'\'dedskog\'\', istitucijskog... Držim da je to jedini pravi i jedini nepristran pristup problematici i zaštiti djeteta koje se našlo u grotlu pakla razvoda ili razbijanja obiteljske zajednice. Neka se, stoga, nikome od Vas ne čini \'\'Vaša kap\'\' uzaludnom. Znajte da drugo i ne može nitko od nas, nego tako \'\'kapati\'\', doprinijeti svojom kapljicom. Vjerujte, ovo naše društvo doista treba infuziju oporavka, u smislu pristupa problematici dječjih pitanja. Svi mi, ma koliko naoko nebitni bili, činimo kapi jedne infuzije zdravlja i nove energije. Cjevčica se otvorila. Kapa sporo, ali kapa. Hoće li uskoro curiti, ovisi o Vama, o meni, o tebi, o njemu ili njoj... o svima. Molim one savjesne da ne čekaju \'\'onog drugog\'\' da povuče neki potez ili napravi neko djelo za svoje dijete. U svakom slučaju Vas molim da sve što radite, kažete, pa i mislite, činite to s ljubavlju i pozitivnom energijom. Znam da smo svi povrijeđeni i obespravljeni. Ne mislim samo na očeve ili muškarce, nego i na more žena koje je njihov \'\'dasa\'\' ostavio u lutanju za drugom suknjom, ili čašicom, ili nekom drugom \'\'muškom\'\' strašću. Ne mislim samo na djecu koja su obespravljena na način da ne mogu viđati svoje očeve, nego i na onu djecu koja su obespravljena jer od svojih očeva nisu dobijala ništa - sem batina ili pogrda. Mislim, dakle, na sve - ljude. Napisao sam, tamo na svojim transparentima - Ne trebaju nam podjele, nego zajedništvo! Zato lijepo molim i sve obespravljene majke, kao i one koje bi željele da se njihova djeca druže s ocem, a njega, jednostavno, nema, da nam se pridruže barem u ideji - da stvaramo pravednije društvo za našu djecu. Stvarajući tako za njih, sami smo zadovoljniji, jer nikoga više ne ljubimo nego upravo svoju djecu. Pri jutrošnjem otpuštanju iz bolnice, dadoše mi upute: ne smijem, nakon gotovo 9 dana gladovanja, početi naglo jesti, nego, za početak, samo juhu... i tako dan - dva, a onda polako, od tekuće i \'\'meke\'\' hrane, prema uobičajenoj. Podsjetilo me to na dijete, koje se, tragično, našlo u situaciji da godinama ne viđa jednog od roditelja. Naravno da je takvo dijete \'\'gladno\'\' tog roditelja, da mu nedostaje. Ali, dječji se \'\'svijet\'\' toj nemiloj situaciji morao prilagoditi i dijete je, nesvjesno štiteći samo sebe, naučilo živjeti bez drugog roditelja. Takvoj je djeci potreban vrlo postepen pristup, bez obzira što tako obespravljeni roditelj godinama, najvjerojatnije, nosi ogromnu čežnju i žudnju za svojim djetetom. Nikoga, tko se u takvoj situaciji našao, ne pozivam da odustane, nego naprotiv, pozivam da se pokrene, da pokuša ostvariti svoje i djetetovo pravo na susrete, ali jako pazeći pri tome na postepenu adaptaciju djeteta. \'\'Blago\'\' onom obespravljenom roditelju, poput mene, koji je uspio održati ikakav kontakt s djetetom, da se od te točke može nadograditi (vratiti) odnos u kvalitetnije vrijeme provedeno zajedno. Sanjam o onom trenutku da moja kćerkica dođe u njen i naš dom, da ponovo uživa u \'\'svom\'\' okruženju. Molim sve roditelje (u najvećoj su to mjeri očevi) koji su u poziciji da se ne usude krenuti \'\'za djetetom\'\', koje je sustav prestrašio, točnije - institucije prestrašile, konkretnije - pojedinci u institucijama... da se ne boje boriti za svoje dijete. Vjerujte da Vas Vaše dijete uvijek treba. Vjerujte da dijete treba dobar odnos svojih roditelja kao esenciju normalnog razvoja, bez obzira na rastavljen način života. Ne mirite se \'\'s bivšom\'\' ili \'\'bivšim\'\' zbog Vaše slabosti i podvijanja repa, nego upravo zbog Vaše snage, zrelosti i spremnosti da tako pomognete i Vašem djetetu. Ispričavam se na \'\'pametovanju\'\'. Ne osjećam se, ustvari, pozvanim pametovati bilo kome, bilo o čemu, nego sam, eto, pod utjecajem cjelonoćnog razmišljanja u \'\'hitnoj\'\', podijelio s Vama ono što mi je na duši. Puno hvala svakome tko mi se obratio u vrijeme mog štrajka glađu, tko mi je bilo na koji način pružio potporu. Bilo Vas je, doista, jako puno. Osjećao sam svaki takav čin i \'\'sjeo\'\' je na pravo mjesto. Pomozimo sada gospodinu Pavi Miliću. Pomozimo, napokon, jedni drugima, našoj djeci, pomažući tako sebi samima. Bog Vas blagoslovio i od srca Vam hvala na podršci! Slaven Rukavina

mislim da nije u redu da otac ne vidja svoje dijete bez obzira kakav je suprug.Na taj način se kažnjava i dijete jer ono voli oba roditelja i nije krivo za njihove probleme

ne radi se o big brother vec o big sister to jest o poplavi mjesanja drzave u privatni zivot ljudi i tome nema kraja alkohol ,0,0 mobitel u autu moras dokazivai da si ziv ,da nisi kriminalac odjava auta pritvortvor neograniceni drakonske kazne za sitne prekrsaje novcane kazne od desetke tisuca kuna za saobracaj -gdje su tu vise osnovne ljuske slobode ,ovo je samo jos jedan zalosni primjer da otac nesmije vidjeti svoju bebu

kojem je to djetetu dovoljno viđati roditelja jednom u dva tjedna, na tri sata? koja moralna nakaza može tako nešto odrediti?

Ja sam baka troje unučadi i kad čitam ovakvo nešto o djeci,strašno me boli,a vjerujem i ostale čitatelje.Socijalna služba,sud i neznam tko još,kakvu imaju moć da uskrate djetetu ljubav oca i majke.Roditelj je i otac,tj.tata-majka,tj.mama.Dijete je stavljeno kao nečije oružje.U ovakvim situacijama smatram,ako se dvoje ljudi rastaju,neka se majka ne skriva iza djeteta,nego svoje probleme riješi sama.Tri sata vidjeti svoje dijete u dva tjedna-pa neznam koji idiot to može odlučit......,Dajem podršku ocu i neka ustraje.

Pa kod nas u državi je ionako sve nakaradno. Zlostavljače puštaju iz zatvora ili im vraćaju privremeno oduzetu djecu, a jednom ocu, koji se ne bi odlučio na ovakav postupak da mu zaista nije stalo do svoga djeteta, uskraćuju kontakt sa djetetom. majka sam i svoje frustracije nikada ne bih rješavala preko djeteta, no nažalost takvih majki ima i one u biti misle samo na sebe, a ne na dijete i takvima bih ja oduzela skrbništvo. Podrška ocu i svim drugim očevima koji se istinski bore za svoje dijete ili djecu.

Da je to nedužno dijete začeto u ljubavi, da je taj brak stvoren iz ljubavi, oba bi roditelja svaki dan bili sa svojim djetetom. Oženili se zbog erotike i još koječega, pa kada se to potrošilo.........jadno dijete.

Slažem se da je kod nas u državi većina toga loša, ali da znate pravu situaciju ne bi davali podršku ocu koji je fizički zlostavljao majku a i prema djetetu nije se ponašao kao otac koji voli svoje dijete. Zar mislite da bi majka otišla sa djetetom u nepoznato bez ikakve financijske sigurnosti (budući da je nezaposlena) da je u toj obitelji bilo sve u redu. I ovaj otac svoje frustracije rješava preko djeteta , da on misli na dobrobit djeteta riješio bi to na drugi način, dogovorom, razgovorom a ne \"štrajkom glađu\" i novinama.

Žena mora da je teško psihički bolesna ako je miroljubivog muža napustila sklonivši se u sigurnu kuću. Iz čistog mira?! Dakle, ili je jako bolesna ili je tip doista zlostavljač. Bilo bi normalno, normalno se rastati. Znam da se neke žene čak srame pa taje ako ih muž zlostavlja i tek kad im voda dođe do grla izađu s istinom. To što čovjek traži svoje dijete ne znači da je dobrica. Treba malo ispitati svjedoke, susjede - mediicnsku dokumentaciju - u slučaju modrica ili u slučaju bolesti. Neki zlostavljači znaju se jako dobro pretvarati.

Kada sam bio mali, umro mi je otac. Tada je umrlo i pola mene. Nedopustivo je ovo što radi naše sudstvo. Dajem punu podršku gospodinu.

Ovog čovjeka treba podržati i što češće navraćati do njega, razgovarati i čitati što je napisao na transparentima. Mnogo je tu istine i gorčine naspram sustava, ženskog šovinizma i bezdušnog uništavanja vlastite djece od strane nemajki. Stop diskriminaciji djece i očeva !

@ mony66 - taj si nick vjerojatno zadržala iz nočnog kluba ili ti je to ulični nadimak?. To je način kako izazvati sažaljenje okoline doči do zaposljenja , novca dobrotvora - naivnih. Sa posjetom takvim \"ženskim\" udrugama, dobivaju se stopostosto \"zaštita\", nakolonost javnosti ali ono najvažnije sudska presuda, onakva kakvu takva osoba želi! A tu su još i pretežno žene sutkinje gdje neminovno nastupa feministički odnos i naklonost. Te udruge su \"razbijaći\" brakova, u kojima svakako ima i nasuglasica kao i u svima drugima, i umijesto da supružnici sami iznađu riješenje ako mogu pa i u dužem nastojanju, članice takvih udruga ih napučuju i nagovaraju prema svojim interesima. A okoristiti se ženama, naroćiti mladim majkama, zbunjenima, labilnima, u takvim trenucima izgubljenima, za vlastite interese je zloćin! Najžalosnije je u svemu što teret ovakvih problema na kraju iznesu nedužna djeca, kojima se takve majke služe kao osnovom, manipulirajući tako i javnošću i sudsvom i ostalim ustanovama. Nažalost tu je i prisutan \"sirovi\" sustav koji funkcionira na načelima i zakonima koje su upravo takve i te udruge kao sukreatori uspjele ugraditi u represivni aparat na svim razinama kao i u zakonodavni. U načelu sa namjerom da od oca naprave monstruma. A sve je bilo u redu dok je bilo zaposlenja i novaca, cvala je ljubav, a kasnije u nedostatku toga se okorištava zakonskim odredbama i \"obiteljskim zlostavljanjem\" kao temeljem postizanja ciljeva i to u pravilu majki, vrlo rijetko očeva. A da bi se to postiglo potrebno je od oca ili supruga ućiniti čudakom. A za taj dio se pobrinu takve frustrirane grupacije saćinjene od odbačenih, lijenih, neodgovornih, tresnulih iz oblaka na zemlju i tako to..............

Najzalosnije je to sto nase socijalne sluzbe i psiholozi ne mogu ocijeniti i prihvatiti da je anksioznost bolest koja ako se ne lijeci ta osoba svakim danom ima sve vecih problema te dijetetom i okolinom manipulira i to iz nemogucnostii da spoji stvaran svijet i onaj nestvaran u glavi u jednu cijelinu. Ovakvi slucajevi su mi poznati i razumijem ovog covijeka.

Prijavila ga 2006. godine?! Sada je 2010., a dijete ima dvije godine. Pa ako je tada već bio nasilan, zašto nije otišla ( pobjegla) od njega, pogotovo dok još nije bilo djeteta???!!!

DJETETU SU POTREBNI MAJKA I OTAC! Ako se žena hoće rastati to je u redu ali nema pravo da djetetu govori protiv oca i da ne dozvoljava da ga otac vidi. Ako i ne žive zajedno obaveza im je dae da zajedno odgajaju svoje dijete . U ovom slučaju koji nije jedini znači otac mora uzdržavati djete ali ga ne može viđati osim svakih 14 dana po 3 sata i to pod kontrolom. Djetetu su potrebni oboje . Zato za dobrobit kčeri neka zakopaju ratne strelice i neka kulturno riješe razvod. Ionako za djecu je preveliki štres i bol kada se roditelji rastaju ai ako znaju da mogu biti sa oboje ipak im je lakše a ovako stvaraju problematično dijete koje će nositi čitav život ožiljak.

Ja stvarno ne znam koja budala može povjerovat ovom čovjeku. Da, ženu i dijete je pazio i mazio pa je žena iz čiste dosade otišla u sigurnu kuću. Da joj bude zanimljivije. A sad kada je odlučila prestat trpit batine odjednom ima psihičkih problema zbog traumatičnog djetinjstva. Sic!