Dok je današnja Europa užasnuta terorističkim činom u Parizu, prije dvadeset četiri godine nekadašnja je Europa nezainteresirano šutjela dok su tadašnji "isilovci" razarali Vukovar. Eurokrati su u to vrijeme valjda mirno grickali svoje kroasane i ispijali popodnevni čaj, a navečer spokojno igrali bridž. Hrvatsko je zajedništvo u vrijeme vukovarskoga terorizma bilo jedina opreka agresorskom zlu. Europe se ono zapravo nije ticalo. No "stara dama" nije se htjela miješati u "obračun europskih divljaka".
Tako je Vukovar razoren istim ludilom s kojim se danas užasnuta suočava cijela Europa. Taj je grad na Vuki i Dunavu postao hrvatskim simbolom hrabrosti i ponosa. Vukovar je u hrvatskom kolektivnom pamćenju nezaobilazni toponim. Zato i svako današnje političko zbivanje u Vukovaru nije samo rutinsko zbrajanje i oduzimanje. To je uvijek "viša matematička operacija" koja ima i puno šire značenje nego što često izgleda. Temeljni postulat svakoga simboličkoga i realnoga govora o Vukovaru jest istina, a ona je još uvijek dvostruka: hrvatska i srpska! Kao da je istina nešto što može biti ovakvo i onakvo! Kao da istina ujedno nije mjera i sebe i lažnosti. Ne može istom biti vukovarska "istina" Vukašina Šoškočanina i Veselina Šljivančanina kao istina Siniše Glavaševića, Vesne Bosanac, Mile Dedakovića Jastreba ili Blage Zadre i stotina hrvatskih branitelja Vukovara. Istina je samo jedna. I ona činjenično pokazuje da su taj grad uništavali četnici, a branili hrvatski domoljubi.
Već smo godinama svjedoci pokušaja relativiziranja istine o Vukovaru. Najčešće se to radi dekontekstualizacijom, tj. vađenjem nekih događaja, osoba i pojava iz predratnoga i ratnoga konteksta. Najprisutniji i najzorniji je bio primjer ćirilice. Kao da je vraćanje ćirilice u Vukovar samo povratak običnoga i neutralnoga pisma. Namjerno se prešućuje i zaboravlja da je upravo ćirilicom na ulicama i fasadama pisalo "Ovo je Srbija"! Baš je ćirilicom pisalo "Ujedinjenje ili smrt" na crnom četničkom barjaku ispod kojega su "čizmaši" kanibalski arlaukali. Kada se zanemari i potisne i sruši vukovarski ratni kontekst, onda doista sve s ćirilicom izgleda obično, neutralno, pa čak i nedužno. Slično je i s onima koji su u ratu nosili neprijateljske uniforme, a poslije rata se pretvorili u "mirne susjede".
Pod firmom te podunavske mirne reintegracije tada se u Vukovaru dogodilo nešto slično što se danas događa sa sirijskim izbjeglicama. Naime, pod skupnom egidom izbjeglica u Europu su ušli i neki neželjeni gosti. Tako su nekoć u Vukovaru ostali živjeti slični današnjim teroristima. Zato i postoje tragični vukovarski apsurdi da danas u istome gradu žive nekadašnji ratni silovatelj i njegova žrtva! Da je Vukovar u ratu bio podijeljeni grad, srpski bi ga "isilovci" uništili za tri dana. Zbog hrvatskoga ratnoga zajedništva u Vukovaru su zaustavljeni, a njihovi ratni planovi pretvoreni u običnu tlapnju. Vukovarska sjećanja svake nas godine i na to podsjećaju. Bez vukovarskoga herojstva srpski bi isilovci osvojili Hrvatsku!
>> Kako sastaviti Vladu po paroli: "Budimo realni – tražimo nemoguće"?
>> Vrdoljakov film o Gotovini u kolopletu manjka novca i viška politike
Medu ovim "isilovcima"bili su Vucic,Nikolic,Seselj,Sljivancanin...