Vladimir Šeks još jednom se pokazao kao lukava lisica HDZ-a. Nakon brojnih političkih padova, kada se činilo da nema više nikakve šanse za njegov politički oporavak, Šeks se poput mitske ptice Feniksa dizao iz pepela. U političko sedlo ponovno je uskočio padom Tomislava Karamarka i dolaskom Andreja Plenkovića za šefa HDZ-a, kojem je upravo Šeks uz asistenciju Milijana Brkića, Tomislava Čuljka i još nekih osigurao lagodno preuzimanje stranke koja je netom srušila svoju Vladu.
Sada nije riječ o Šeksovu umijeću političkog preživljavanja, nego o njegovoj politici pomirbe s dojučerašnjim neprijateljima, s kojima je godinama vodio političke ratove, nesmiljeno se vrijeđao preko novina i gledao preko političkog nišana. U smiraju života (premda Šeks radije govori o svojoj besmrtnosti), stari lisac odlučio se izmiriti s ljudima s kojima je nekad bio politički, ali i ljudski, iznimno blizak, ali je život između njih otvorio političke fronte i rovove. Šeks si, bez sumnje, još za života gradi spomenik i iscrtava sliku po kojoj želi ostati upamćen kad istekne njegova besmrtnost, a u tu vizuru, izgleda, ne želi opterećivati neprijateljstvima.
Osim toga, dodjeljuje si ulogu pomiritelja i sebe označuje kao uzor naciji kojoj je neophodno kolektivno mirenje. Moguće je da je Šeksa zarazio i njegov politički učenik Plenković koji je, zaista, relaksirao društvene odnose pa i Šeks želi pokazati da može prijeći preko svih teških riječi svojih donedavnih neprijatelja (Hebranga i Glavaša, dok je Sanadera i Bebića više on napadao) i ponovno uspostaviti normalne, pa i prijateljske odnose.
Šeks se pokazao lukavcem jer dobro čita znakove vremena i shvaća da borbe i neprijateljstva više nisu “in”, sada je došla moda tzv. blagotvorno djelujućih političara. Možda upravo Šeksu pripisujem prevelike motive njegove pomirbe, možda se jednostavno umorio od sklanjanja pred političkim mecima i želi u “miru i dobru” zaokružiti svoje političko djelovanje.
Možda je i vrijeme napravilo svoje pa se Šeksu mnoga neprijateljstva sada čine beznačajnima, mnogi razlozi zahlađenja odnosa i sukoba manje važnima. U svakom slučaju, Šeks svoju misiju mirenja nije bezveze izmislio. On svoju političku karijeru želi zapečatiti onako kako on hoće. Zato se i primio pisanja knjiga kako bi u povijesti ostavio još izraženiji trag djelovanja i svog pogleda na politička zbivanja. Šeks je u političkoj karijeri imao mnogih trenutaka u kojima je smatrao da je nepravedno označen kao akter procesa za koje se nije smatrao odgovornim.
Godinama se već opravdava da famozna rečenica “locirati, identificirati, uhititi, transferirati” nije bila njegov stav o tadašnjem bjeguncu generalu Gotovini, nego zaključak VONS-a koji je on prenio javnosti. Kako god bilo, Šeks ne prepušta ništa slučaju, nego ispravlja “krive Drine” na način koji on smatra ispravnim. Mi smo tu, još jednom, samo Šeksova publika, o on pozornicu ne napušta nikad – pa ni onda.
Lukavac a koju funkciju danas ima SOVA pa toliko o njemu pisete ako te hvali ovaj prosrbski portal onda nam je sve jasno