Stavovi najvećih svjetskih sila SAD-a i Rusije o Siriji i nakon summita G20 u Sankt Peterburgu ostali su podijeljeni. Barack Obama inzistira na vojnom udaru i kažnjavanju Assadova režima zbog navodne uporabe kemijskog oružja, dok Vladimir Putin tvrdi kako su kemijski napad inscenirale pobunjeničke snage i poziva na djelovanje isključivo pod ingerencijom Ujedinjenih naroda.
Brodovi iz Sjeverne Koreje
Paralelno s diplomatskim pregovorima i nadmudrivanjima, i jedna i druga strana u smjeru Mediterana upućuju sve više naoružanja i tehnike, a osim američkih i ruskih vojnih brodova koji plove ili su već doplovili prema Siriji, u igru se uključila i treća velesila Kina koja je također uputila svoj vojni brod u krizno područje.
Predsjednik Obama za bilo kakvu akciju mora pričekati odluku i podršku Kongresa koja se očekuje u srijedu, a analitičari predviđaju kako će se SAD, ako do napada dođe, odlučiti isključivo za dalekometne projektile upućene s vojnih brodova raspoređenih u sirijskom okruženju. Snaga američkog oružja više-manje je poznata kao i najvjerojatniji scenariji udara, no postavlja se pitanje koliko su jake sirijske snage i čime one zapravo raspolažu u toj obrani od mogućeg američkog udara.
Sirijski vojni zapovjednici ovih su dana izjavili da će Sirija snažno uzvratiti na američke napade te da će svi ostati iznenađeni snagom sirijske obrane.
– Sirija će američke krstareće rakete obarati najmodernijim ruskim proturaketnim sustavima Alexandar i S-300 – kaže za Večernji list vojni analitičar i bivši časnik libanonske vojske admiral Amin Hotait.
Prema njegovim podacima, Sirija pod naoružanjem ima oko 100.000 vojnika, 4100 raketa zemlja-zrak i dvadesetak radara za rano upozoravanje od napada, kao i 240 uređenih raketnih položaja.
– Sirijska vojska od Irana je nabavila i moderniji ruski sistem Tor dometa 14 kilometara, koji je idealan za borbu protiv krstarećih raketa, a posjeduje i iranske rakete Shahab 2 dometa 750 kilometara. Sirijci su ih nabavili uz kinesku pomoć, a tehnologija je izvorno iz Sjeverne Koreje – kaže nam admiral Hotait.
Hotait dodaje i kako je za obranu, odnosno napad na američke brodove, spremna i sirijska mornarica, no već u startu je vrlo upitno koliko učinkovita može biti s obzirom na to da se američki ratni brodovi neće usidriti odmah uz obale Sirije, već sa sigurne udaljenosti gađati označene ciljeve.
– Jedina opcija je zapravo upotreba modernijih i manjih brodova ili raketnih čamaca tipa Tir II koje Assadova vojska ima. Ovi brodovi su izvorno iranske proizvodnje, premda neki govore da su izvorno sagrađeni u Sjevernoj Koreji, ali su po licenciji građeni u Siriji, i to njih šest. Svih šest su operativni i spremni za djelovanje. Prednost je ovih plovila smanjena radarska vidljivost, velika brzina, ali također imaju ograničen krug djelovanja. Opremljeni su s po dvije kineske protubrodske rakete C-802. Imaju ekstremno nizak profil leta u prilazu brodu, samo 3 do 5 metara, s dometom od oko 120 kilometara. Ako išta u sirijskoj mornarici danas ima šanse potopiti ili pogoditi američke brodove, onda je to Tir II – objašnjava admiral Hotait.
Vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak smatra ipak da ne treba pretjerivati sa snagom sirijske obrane te da treba biti oprezan u procjenama jer svi podaci kojima se barata datiraju iz vremena prije početka građanskog rata koji u toj zemlji traje već dvije godine.
– Sirija ima, ili je imala, jedan uređeni zaokruženi sustav protuzračne obrane koji je uključivao radarsku mrežu te projektile kratkog, srednjeg i dalekog dometa, s kompletnim posadama za te sustave i dobrom infrastrukturom – kazao je Tabak. Dodaje kako se namjerno temelji na protuzračnoj obrani jer američki napad, bio on izveden s ratnih brodova projektilima Tomahawk ili pak zrakoplovnim snagama, u oba je slučaja zapravo napad iz zraka.
– Kada govorimo o tom proturaketnom sustavu S-300, prema svim podacima kojima raspolažem postoje informacije kako ga je Assadova vojska kupila, no on im nije isporučen. No, to su informacije koje nisu sto posto provjerljive – kazao je Tabak. Ono što je neosporno jest da sirijska vojska raspolaže velikom količinom naoružanja koje je gotovo u potpunosti ruskog, odnosno sovjetskog podrijetla jer Damask je još iz vremena SSSR-a bio redoviti kupac oružja u Moskvi, a to se nastavilo i nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ono što je upitno jest koliko je tog oružja dospjelo u ruke pobunjeničkih snaga i koliko je toga uništeno.
– Protuzračni sustav obrane vrlo kompleksan, ne funkcionira ako jedan od faktora tog sustava nije u funkciji. Tu moraju savršeno koordinirano djelovati radarska služba, posade na samom oružju, pratitelji ciljeva i infrastrukturna podrška. Na terenu su u borbama brojne instalacije mijenjale “vlasnika” i po nekoliko puta, a neke su sigurno i uništene, i zato je jako teško procijeniti čime sada točno raspolažu Assadove snage – naglašava Tabak.
Potpuno ovisni o Rusiji
Prema svim procjenama, napad američkih snaga dogodit će s brodova koji bi, prema mišljenju naših analitičara, trebali biti stacionirani dovoljno daleko od sirijskog teritorija da se ne moraju brinuti za napad na same brodove. Istovremeno, ruski i kineski vojni brodovi, koji su krenuli prema Siriji ili su već tamo, mogu imati dvostruki učinak.
– S jedne strane uvijek raste rizik kada se tolika količina vojnih snaga, koje u najmanju ruku nisu u baš idiličnim prijateljskim odnosima, nađe na tako malom prostoru. Tu uvijek može doći do nekakvog nesporazuma, zabune, incidenta – kazao je Tabak i dodao kako su šanse za otvoreni sukob SAD-a s jedne i Rusije i Kine s druge strane zbog Sirije minimalne. Strateški gledano, i jedni i drugi svojim potezima šalju određene poruke, Amerikanci u suradnji s Izraelom balističkim vježbama provjeravaju budnost i sposobnost ruskih radara i posade koja tamo djeluje, dok Rusija i Kina šalju poruku podrške sirijskoj vladi ne samo svojom prisutnošću već vjerojatno i konkretnom pomoći koja s tim brodovima stiže.
– Rusija u Siriji ima svoju bazu još iz vremena SSSR-a i o sadržaju tereta na ruskim brodovima ovisit će i prvo pitanje o kojem smo razgovarali – snaga sirijske protuzračne obrane. Moskva ima mogućnost prebaciti tehniku i streljivo ili u svoju bazu ili izravno Assadu te im pomoći da sustavi o kojima smo govorili počnu funkcionirati. No o tome i dalje možemo samo nagađati – zaključio je Igor Tabak.
>>SAD priznao kako nema neoboriv dokaz da Assad stoji iza napada
