Mlada djevojka, koja je sanjala o životu u Londonu za put u koji je već bila kupila avionsku kartu, početkom devedesetih u devetom tjednu trudnoće napravila je pobačaj u zagrebačkoj Petrovoj bolnici, no tri mjeseca poslije u Velikoj Britaniji doznala je da je trudna. Danas vodi spor s KBC-om Zagreb od kojeg traži odštetu od gotovo 2,4 milijuna kuna zbog neuspjela pobačaja.

Etički nedopušteno i rizično
Ostavila je posao babysitterice i vratila se u Zagreb te zatražila od etičke komisije Petrove bolnice odobrenje za prekid trudnoće, no bila je odbijena. Njezino dijete, danas tinejdžer, statistički ulazi u onih malobrojnih od 0,2 do 0, 5 posto ljudi na svijetu koji su preživjeli pobačaj.

Majka tinejdžera (njezin te identitet njezina djeteta kao i podatke na temelju kojih bi eventualno bili prepoznati ne otkrivamo isključivo radi njihove zaštite), u svoje i u ime svoga sina vodi spor u zagrebačkoj Palači pravde protiv KBC-a Zagreb, od kojeg tužbom traži ukupno 2,383.752 kuna odštete.

Smatra da je bolnica kriva za neuspjeli pobačaj, za šok koji je doživjela nakon što je doznala da nije obavljen, za strah da je dijete u njoj nakon neuspjela pobačaja pretrpjelo oštećenja, za izgubljenu zaradu koju je trebala ostvariti životom u Londonu, gdje je imala dogovoren posao. Presuda u parnici kakva je dosad nezabilježena u hrvatskoj sudskoj praksi, ali i šire, pokazat će u kojoj je mjeri bolnica odgovorna za neuspjeli pobačaj za koji će u tom slučaju morati i materijalno odgovarati, a etičke dvojbe o tom slučaju ostat će za širu raspravu stručnjaka.

Do tada činjenice iz sudskog spisa govore da je mladoj djevojci na pragu dvadesetih u Petrovoj bolnici specijalizant obavio pobačaj ploda starog devet tjedana i četiri dana. Nakon sat-dva, prema njezinu iskazu, otpuštena je kući, a dva tjedna poslije dobila je na kućnu adresu otpusno pismo u kojem je pisalo da dođe na kontrolu za dva tjedna.

No, na kontrolu nije otišla jer je otputovala u London kod jedne obitelji u kojoj se trebala brinuti za dvoje djece u dobi od tri i pet godina. Imala je garantno pismo prema kojem je u engleskoj obitelji trebala ostati dvije godine i pohađati školu engleskog jezika u Wimbledonu. Bila je uzbuđena zbog života u Londonu i maštala je da će tamo živjeti.

No, nakon tri mjeseca izostanka menstruacije zabrinula se i otišla ginekologu, koji je ultrazvukom utvrdio da je u 24. tjednu trudnoće i da prekid trudnoće stoji 500 funti. Telefonom je nazvala Petrovu bolnicu, javio joj se jedan liječnik, čijeg se imena ne sjeća i rekao da je to njihova pogreška i da će joj ponoviti pobačaj, ovaj put besplatno. No, kada se obratila ravnatelju, uzvratio joj je “da su to sve gluposti, da neće raditi pobačaj jer neće odgovarati za njezin život”. Ni etička komisija za odobrenje prekida trudnoće nije joj odobrila pobačaj.

Bila na apaurinima
– Bila sam uznemirena, patila sam od dugotrajnih nesanica pa mi je liječnica propisala apaurine. Planirala sam živjeti u Londonu i tamo ostati, sanjala sam o takvom životu, a s djetetom je sve to postalo nemoguće. Bila sam i silno zabrinuta hoću li roditi nakon neuspjela pobačaja zdravo, normalno dijete – svjedočila je mlada majka na sudu.

Pet mjeseci nakon što je carskim rezom u drugoj bolnici rodila zdravo dijete, njezin dečko i otac djeteta napustio je njihov maleni stančić i prestao ih posjećivati. Poslije se više nikad nije javio. Ne mari za njihovo dijete, ne plaća alimentaciju, a ona ga ne može tužiti jer ne zna gdje se nalazi. Odšteta koju bi mogla dobiti od bolnice jer joj mišljenje liječnika sudskih vještaka o odgovornosti bolnice za neuspjeli pobačaj ide u prilog, značila bi za nju odštetu za pogrešku liječnika, ali i za propale mladenačke snove i strahove, a njezinu bi djetetu omogućila bolji život.

Naime, sudski su vještaci nedvojbeno zaključili da pobačaj nije obavljen u skladu s pravilima struke jer ga je radio specijalizant bez nadzora liječnika ginekologa i neadekvatno odabranom metodom – vakuum aspiracijom, koja se koristi do sedmog tjedna trudnoće. No, teško da će mlada žena dobiti baš dva milijuna kuna jer je, prema vještacima, suodgovorna za neuspjeli pobačaj zato što nije došla na kontrolni pregled dva tjedna poslije.

Na kraju, zanimljiva je izjava specijalizanta koji je radio pobačaj, a koji je posvjedočio: “Ja sam, očito, mislio da sam sve dobro obavio kad nisam zvao nikoga od starijih kolega da obavi reviziju.”

Sudski vještaci: Pobačaj je izveo specijalizant bez nadzora ginekologa i neprimjerenom metodom. Odgovorna je i žena.
Sudski vještaci liječnici dr. Mario Podobnik i dr. Josip Škavić lani su u svom pisanom iskazu naveli da je mladoj ženi pobačaj obavio specijalizant bez nadzora starijeg ginekologa, i to neprimjerenom metodom – vakuum aspiracijom kojom se pobačaj radi do sedmog tjedna trudnoće, a nipošto poslije. Vještaci su objasnili da kod neuspjelog pobačaja vrijedi pravilo “sve ili ništa” pa ako je plod ozlijeđen, ubrzo se javlja rani spontani pobačaj, a ako nisu ozlijeđene plodove ovojnice, nastavak trudnoće nije opasan ni za ženu ni za dijete.

S druge strane, prema mišljenju dr. Škavića i dr. Podobnika mlada žena također snosi odgovornost, s bolnicom, za nastalu pogrešku jer se nije javila nakon pobačaja na kontrolni pregled nakon dva tjedna pa se pogreška više nije mogla ispraviti.