To je bio moj rat, majko, ti si mi rekla da slijedim ideale
Snimljen dokumentarni film o Francuzu Jean-Michelu Nicolieru
Komentari 91
hvala HOS-ovcu Francuzu
Zašto hrvatski mediji komercijaliziraju HOS-ovce kad im to odgovara, kad su neke obljetnice i sl., a kroz ostatak godine mediji i njihovi novinarčići pljuju po ovim ljudima, po njihovom grbu i pozdravu ZDS pod kojim su ginuli. Niste dostojni niti da mu ime izgovarate.
Dečka je motivirao prirodni urođeni čovjekov instinkt za pravednošću, za zaštitu slabijeg, zalaganja za istinu i borbe protiv laži, dečka je motivirala jednostavno čovječnost. Jean Hrvatska ti kaže hvala !
To zločin za koji niko nije odgovaro a ima ih jos puno. Zasto neko nepita stanimirovica siguran sam da on dosta zna.
Ime francusko, srce hrvatsko / in memoriam Jean Michel Nicolier/ Još jedno svitanje u tvoju mladost uvire. Eiffelov toranj s ovoga mjesta ne vidi se, Ali ruka anđela u spomenar domovine, himnu nebesku upisuje. Naš ponos, ljubav i sjećanje nana sve heroje istinske. Misao i molitva izdižu se iznad tišine Dunava. Imenima hrabrih život se nadahnjuje, ljubav nosi nove pobjede, na prvoj Crti bojišta brani se grad krvlju poškropljen. Srce hrvatsko, ognjište sveto, Božji dar! Hrvatska pjesma odasvud odzvanja kao znamen slobode na usnama, utkan u osmijeh mladoga Francuza. Eiffelov toranj s ovoga mjesta ne vidi se. Liju kiše hladne, jesenje. Urliče vjetar, divlja trava Nikad ne nestaje, divlja trava žilava, iščupati ne da se. Izgovaram s poštovanjem njegovo ime: Jean Michel! U tišini razmišljam o ljubavi i sudbini, mudrosti i svjetlosti, idealima za koje se borio, o knjigama koje je čitao, Cvijeću koje je volio jer htjela bih pjesmu ovu njime Okititi i leptire bijele nektarom radosti, umjesto njega okrijepiti. Laticama nježnim, rasutim po stihovima, svaku ti ranu cjelivam, Jean Michel! I koljena do zemlje priginjem za tvoju snagu i odlučnost, za žrtvu i hrabrost, za osmijeh pobjednika kojim si prkosio zlu. Eiffelov toranj s ovoga mjesta ne vidi se, na vodotornju vukovarskom hrvatski stijeg vijori se. Ruka anđela u spomenar domovine himnu ljubavi upisuje. Izgovaram s poštovanjem, tvoje ime: Jean Michel! Ime francusko. Srce hrvatsko. Branka Mlinar
Tragedija... Koliko je takvih tragedija bilo onda i sve su se one stopile u jednu veliku tragediju i nepravdu, malog, ali ponositog naroda kojeg je pokušala zgaziti ondašnja jugoslavenska i srpska klika, koja je na nas uputila nekad zajedničku armiju plus sve one razularene srpske "dobrovoljce". Kad se samo sjetim tih dana... I na sve to današnja se "lijeva mladež i lijeva opcija" ruga, sa svim tim ljudima koji su otišli braniti našu zemlju se izruguje, broje im rane i ozljede i predbacuju skrb koju je takvim ljudima SVAKA država koja imalo drži za sebe dužna pružiti. Svi su danas važniji, svaka "urša" i svaki "frljić" koji s mržnjom ima pravo pljunuti na te ljude, svaka šuša koja koja golom stražnjicom mahne na koncertima u beogradu dobiva više pozornosti i veće poštovanje "naših" medija. Ne pristajem na to! Zašto praktički nema filmova (osim ovakvih par rijetkih) koji bi veličali tu herojsku borbu naših mladića, gdje su svi ti "dramski umjetnici" kojih se par tisuća naredalo kad je riječ o novcima iz proračuna, a nisu u stanju jednim filmom, jednom predstavom u 20 godina koliko je prošlo od rata uzveličati te naše ljude koji su dali svoje život, svoju dušu, dijelove svoga tijela, svoje srce na ratištima naše zemlje? Kakve smo mi to vlasti imali dosad kad ni jedna nije postavila ovo pitanje i ni jedna nije postavila takav zahtjev prema svim tim "umjetnicima"?
Neka ti vječna slava hrvatski viteže..ti si volio više ovu zemlju nego ljudi koji su u njoj rođeni...
Zadnji novac koji država treba dati "Platformi 112 mil. kuna" i sličnima je da im kupi ulaznice za prvi red u kinu da odgledaju ovaj film. Valjda će ga preživjeti od stida. I kad se čovjek pita što znači konačno ispunjenje našeg života, ova obitelj je pravi primjer. Vrhunski odgojena djeca sposobna da se suoče sa zlom. Hvala vam naši Francuzi.
Čovjek. stranac osjećao je potrebu pomoći drugom narodu i došao je. Drugi čovjek ili više njih, osjećali su potrebu baviti se drugim stvarima, npr. politikom u nekom Bruxellesu ili negdje drugdje. kao Milanović, Sanader i mnogi drugi. i zato im nemamo na čemu zahvaliti, kao da zahvaljujemo miševima u mišjoj rupi. Hvala ti Jean Michel Nicolier! Ti si jedan od malobrojnih dobrovoljaca.
majko bog ti pomogao
čitam ove komentare i ne mogu vjerovati, pa čovjek je mrtav bio on ustaša četnik srbin hrvat francuz albanac vjernik ateist itd... ovo društvo nema poštovanja prema mrtvima a kamoli živima sramite se fujjj
Kako god, avantura, nepromisljenost ili nesto trece . . .neka mu je laka hrvatska zemlja !
Hvala i cast njegovoj majci sto je rodila takvog andjela, ovdje rijeci nisu dovoljne, ANDJEO, HEROJ, vjecni Blagoslov daruj mu Gospodine.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Jean Michel Nicolier. Služi na čast francuskog čovjeka. Ratnik. Neka ti je laka Hrvatska zemlja.