Roditelji prvašića osječke OŠ Antuna Mihanovića više nemaju dvojbi kako odjenuti dijete za nastavu. Njih 40 u školsku klupu sjeda u – uniformi.
– Ne bih to nazvala uniformom. Mislim da bi školska odjeća bila primjereniji naziv – kaže Iva Ižaković, pedagoginja Škole.
Dok su dječaci odjeveni u svijetloplave polo majice i tamnoplave traper hlače, djevojčice su u crvenim majicama, a po želji mogu imati tamnoplave suknjice ili iste takve hlače. Svi imaju po dva kompleta majica s dugim i kratkim rukavima. Na svakoj od njih izvezen je amblem AM kao inicijal naziva škole Antun Mihanović.
Za osam godina svi isti
– Na ovaj se način razvija osjećaj pripadnosti školi. Ovo je eksperimentalni program. Kada budemo upisivali novu generaciju učenika, odmah će dobiti i svoje komplete – nastavlja pedagoginja.
Projekt "uniformiranja" provodi se u posljednje tri godine. Na upisu prvašića roditelji su dobili upitnik u kojem su odgovarali slažu li se s uniformama.
– Prema zadnjem anketiranju, većina roditelja bila je za uvođenje školske odjeće. Ništa nismo radili bez njihove suglasnosti – rekla je Ižaković.
Roditeljima koji nisu u financijskoj mogućnosti da kupe komplete, koji su skrojeni prema ranije uzetim mjerama djece, učiteljice su dale uzorke materijala s kojima su trebali uskladiti propisanu odjeću.
– Reakcije su dobre. Odjeća je univerzalna, od prirodnih materijala i udobna. Kada djeca stoje u vrsti, odmah uočavam gdje su curice, a gdje dečki – priznaje Vanda Bukvić, učiteljica 1. a razreda.
U školi postoji već kodeks koji podrazumijeva odijevanje prilagođeno dolasku na nastavu, za djevojčice bez velikih dekoltea, prekratkih sukanja ili ljeti hlačica.
– Cijela škola bi za osam godina trebala biti uniformirana. Važno je da smo počeli s najmlađima pa će im ovakav način odijevanja biti prihvatljiviji kada dođu u osmi razred – objasnila je pedagoginja.
Sviđa mi se
Nina i Vanesa na nastavu dolaze u suknjicama jer su im draže od hlača. Ni Filip više ne razmišlja što će ujutro obući.
– Sviđa mi se plava boja koju nose dečki – priznaje Filip.
– Važno je da je projekt prihvatljiv svakom roditelju. Majice su stajale 65 kuna. Odjeća se lako održava – složila se mama Marijana Javorović.
Itekako djeca imaju osjećaj pripadnosti školi...više su tamo nego kod kuće. Kada sam ja išla u školu morali smo nositi kute, svi su to mrzili, toliko smo svi bili željni obući se svaki dan u svoju odjeću...pogledajte današnju djecu...samo gledaju tko što ima na sebi...i to im je zanimljivo i cool, pa zašto ih sputavati? Prvašićima je to zgodno (a roditeljima još zgodnije!?), samo do kada? Ne vjerujem da će ti isti prvašići isto razmišljati kada uđu u pubertet.