'Što smo im mi djeca bila kriva? Moja mala sestra Ljubica umrla je u Solani pored mene'

Da se ne zaboravi!!!!

Moj duboki poklon žrtvama totalitarizma od 41. do 45. ali isto tražim i za žrtve totalitarizma od 45. do devedesetih i za žrtve srbočetničke agresije. Što je teško zamislivo a kamoli ostvarivo jer se zločini titoističkog sustava i dalje skrivaju i negiraju.

Cijeli pokret spašavanja nesretne djece pokrenula je sestra Monika Štampalija rodom negdje iz okoline Biograda na moru. Ona je prva o katastrofalnom stanju djece koju su ustaše držali u logoru upozorila Kamila Breslera a on nadbiskupa Stepinca koji je putem Caritasa organizirao pomoć i spašavanje djece. U cijeli proces uključili su se i brojni pojedinci i katoličke i pravoslavne vjere kao i brojni simpatizeri partizanskog pokreta. Monika Štampalija je ukazom predsjednika Josipa Broza odlikovana jednim od najviših državnih odlikovanja. U bivšoj Jugoslaviji se to na neki način tajilo jer je postojao animozitet između vlasti i crkvene organizacije. Monika Štampalija umrla je kao predstojnica katoličkog samostana u Bosni i Hercegovini.

dosta laži iz spc kuhinje!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1

U rujnu 1942. dječje prihvatilište u Sisku obišla je Jana Koch , predstavnica Hrvatskog a crvenog križa iz Zagreba . U izvještaju navodi gdje su sve djeca smještena , s tim da je najlošiji smještaj u Solani , gdje djecau Solani , gdje djeca spavaju na betonskom podu. Za bolesnu djecu postoji nešto bolja prostorija zvana “Bolnica”. Do 26. rujna 1942. u Sisak je dopremljeno 3.700 djece. Od toga su sisačke obitelji preuzele 1.702 djece, a 402 djece upućeno je na usvajanje u Zagreb . Na žalost, oko 1.500 djece je umrlo, s tim da je veći dio od toga broja dovezen u Sisak da se tu samo pokopaju. Nakon izvještaja Jane Koch iz rujna 1942., u listopadu je dopremljeno u Sisak još oko 2.000 djece. Od toga su predstavnici HKC - a 1870 djece o d premili na zbrinjavanje u Zag reb, oko 30 su preuzele sisačke obitelji, a oko 100 djece iz te skupine je umrlo.

Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, iz prosinca 1945. godine, o navedenoj djeci piše: Najljepši gest zagrebačkog n adbiskupa u pitanju spasavanja nevine djece bilo je njegovo zauzimanje za djecu, koja su ostala bez kuće i roditelja prigodom operacije na Kozaru 1942.ije na Kozaru 1942. godine. Nakon dugog usmenog pregovaranja, sva su ta djeca, koja su bila privremeno smještena u jasenovačkom logoru i okolici, posredovanjem zagrebačkog n adbiskupa povjerena brizi Caritasa Nadbiskupije zagrebačke . Djeca su postepeno prevezena u Zagreb , tu upućena u dječje domove očišćena i predana na skrb i odgoj u obitelji, koje su ih dobrovoljno primile. Dok su boravila u sabirnim domovima, mogli su ih posjetiti rođaci. Tim putem mnogo je djece vraćeno u rodni kraj. Preostala su djeca do svršetka ra ta, pa i još danas, ostala ponajviše u katoličkim obiteljima i tu primaju sav potreban odgoj i obskrbu. Na taj način spaseno je od gladi i smrti oko 7.OOO djece, najvećim dijelom pravoslavne i partizanske

Ovo je tužna i mračna istina o zločinima koje neki u Hrvatskoj još podržavaju!

Dva puta su napali (1942. i 1945.) slabo branjen Dječji dom u Jastrebarskom . Temeljito su ga opljačkali pa i odveli krave, koje su djecu hranile mlijekom. Odveli su i dio djece iz Doma pa ih ostavili nezbrinute na otvorenomute na otvorenom u šumi da tamo umru od gladi. Sreća što su ih tamo pronašli dobri ljudi, pa su djeca sretno vraćena u Dom. A onda su naručili avione, koji su bombardirali Dječji dom (18. travnja 1945.), od čega su djeca doživjeli težak šok, a ubijeno je šest osoba koje su se brinule o djeci. Među ubijenima je i slovenski svećenik dr. Anton Zdešar , koji je u Dječjem domu obavl jao svećeničku službu na radost djece i časnih sestara. Godinama nakon rata klevetali su časne sestre, nadbiskupa Alojzija Stepinca , ustanove Nezavisne Države Hrvatske i sve one koji su uz ne male žrtve s puno ljubavi njegovali i brinuli se o djeci, pretežno srpskoj i partizanskoj. Kakvu su plaću i priznanje primili oni, koji su od sigurne smrti spasili tolike tisuće ratne siročadi?

A. Juretić u lipnju 1942. piše Jugoslavenskoj vladi u London između ostaloga i ovo: Stepinac pomaže i zaštićuje što više može pravoslavne i Židove ... tako je pred osam dana tražio da mu dopuste da se poskrbi za nekih 900rbi za nekih 900 srpskih siročadi i dao oštar govor protiv pljačke i ubijanja. U istom izvještaju govori i o: spasavanju srpske djece. Oko 6.000 s rpske djece... dovedeno je u Zagreb , Sisak i Jasku . U sporazumu s Budisavljevićem i Smoljanom ta su djeca preko Nadbiskupa smještena po hrvats kim selima seljacima koji su ih objeručke prihvatili. Bilo je dirljivih slučajeva samilosti i ljubavi. Djeca su spašena od sigurne smrti

kako naivni Hrvati i dalje gutaju laži iz velikosrpske i SPC kuhinje... Nikakvi "dječji logori" to nisu bili, nego mjesta gdje se zbrinjavalo ratnu siročad, djecu postradalu ratnim vihorom, one koji su ostali bez skrbi zbog četničko-partizanskih orgijanja..da dovoženi su su iscrpljeni, izgladnjeli i bolesni i da na žalost previše ih je umrlo. Ali tekst insinuira da su to organizirani konc logori za djecu, što je grozna laž i izmišljotina koju Hrvatima protura SPC i velikosrbi već desetljećima. Komunističke vlasti su organizirale i suđenje časnim setrama koje su skrbile za mališane u Jastrebarskom, ali za čudo, nisu ih osudili jer se ispostavilo da je sve bila velika laž.

Vladimir Horvat u svojoj najnovijoj knjizi o Stepincu , o spašavanju djece izbjeglica piše : Nadbisku p Stepinac osnovao je Caritas koji je dijelio vagone hrane gladnima, i to besplatno svima, bez razlike na vjeru, narodnost i rasu. Brinuo sevjeru, narodnost i rasu. Brinuo se za djecu koja su ostala bez roditelja i svojih kuća te ih smještao u obitelji koje su bile spremne skrbiti se za njih. Smjestio je oko 80 djece u dvorac Brezovica , vlasništvo Nadbiskupije, i povjerio za njih brigu redovnicama Naše Gospe . Često im je odlazio u posjet, p okazujući posebnu ljubav prema svoj djeci. Tako je od 1942. do 1944. spasio od gladi i smrti 6.717 djece, od kojih je 6.000 bilo od roditelja koji su bili pravoslavne vjere ili su bili u šumi među partizanima . St otine zagrebačkih obitelji sudjelovalo je u djelu ljubavi hrvatskih katolika prema svoj djeci bez razlike. Tako velik broj spašene djece bilo je jedno od njegovih najdivnijih djela u to ratno vrijeme .

Dali je tu netko bio od HR Vlade ili HR katolicke crkve? U ime Hrvatske, doduse ustaske, na najsvirepiji nacin ubijena su DJECA!! samo zato sto nisu bili hrvati ili katolici!? Halo! sto kaze nasa bucmasta Predsjednica koja je trebala biti tamo s puno,puno poniznosti.A Crkva! Halo budite se! i vama je s puno poniznosti tu mjesto te da trazite oprost zajedno s Kolindom i HR Vladom! Ovo je vise nego potresna prica i dokaz koliko je ustastvo unakazilo nasu proslost. Ne da se trebamo sramiti nego i brisati suze na mjestu dogadaja. HR Ucenike treba bar jednom u mladom zivotu poslati u Sisak i Jasenovac. Za razotkrivanje sam sve istine o ubojicama-ustaskim,cetnickim, partizanskim iudnaskim. Dosta je skrivanja Dosjea. Otvarajte Akte i ne krijte gorke istine svih balkanskih Naroda!!!

Nažalost, previše je kad se ugasi život jednog čovjeka a ne tisuća djece. Nijedna ideologija nije vrijedna ljudskog nokta. Uvijek je bilo neljudi i bit će ih. Poražavajuće je da su u mom narodu postojali ljudi spremni ubijati djecu. Poražavajuće je da danas postoje ljudi koji su spremni opravdavati ustašku ideologiju. Ohrabrujuće je da je takvo što zakonom zabranjeno. Zastrašujuće je to da i danas u Hrvatskoj slobodno možete veličati drugu krvožednu ideologiju samo zato što je bila suprotstavljena ustaškoj, veličati Tita, krvožednog ubojicu, da još u Hrvatskoj postoje spomenici njemu u čast, da postoji i spomen kuća, umjesto da je sravnjena sa zemljom i mjesto gdje je bila zasuto solju da na mjestu gdje je niklo zlo, više nikad ništa ne nikne.

Bjesomučna protuhrvatska promičba na djelu po uzoru na dobra stara jugokomunjarska vremena ! To su bila prihvatilišta za nezbrinutu djecu, a ne nekakvi logori u kojima su djeca mučena i planski ubijana ! U članku je izrijekom i navedeno da su djeca umirala od "gladi i bolesti", dakle, nisu ubijana. Djeca su masovno umirala u to vrijeme od bolesti i neishranjenosti i u hrvatskim obiteljima na prostorima gdje nisu vođene ratne operacije, između ostalih i nekoliko članova moje uže obitelji. Što bi bilo da NDH nije osnovala ovakva prihvatilišta za djecu ? U tom slučaju sva bi ona gotovo sigurno pomrla. No u cijeloj priči izgleda da je najbitnije da se svaka prigoda iskoristi za nametanje krivnje hrvatskom narodu.

Ondašnji tisak nam je zabilježio (Hrvatske novine br. 28 od 26. VII. 1942.) da je od 10. lipnja do 18. srpnja 1942. na Kozari u Bosni, u velikom ratnom okršaju između partizana i njemač ke vojske, 3500 partizana poginulo, ainulo, a 8000 njih zarobljeno, pretežno srpske narodnosti. Zarobljeni muškarci otpremljeni su u logore, a žene u Njemačku na rad. Ali je pri tome ostalo desetak tisuća nezbrinute djece, pretežno srpske narodnosti. Čim se u H rvatskoj saznalo za zločine Titovih partizana i Hitlerove vojske prema nevinoj srpskoj djeci, odmah su se pokrenule i crkvene i tadašnje hrvatske vlasti u spašavanje djece. Tadašnja država zvana NDH odmah je u Jastrebarskom i Sisku osnovala prihvatilišta z a tu djecu, pa je preko ondašnjega Crvenoga križa NDH opskrbljivala prihvatilišta hranom, odjećom, obućom i lijekovima. U prihvatilišta su upućeni i liječnici, s tim da su se u Jastrebarskom o djeci brinule časne sestre, a u Sisku organizacija NDH zvana » Ženska loza«. Diana Budisavljević, rođena Austrijanka, osnovala je organizaciju »Akcija D. Budisavljević« za zbrinjavanje djece. A brigu o djeci preuzelo je i tadašnje Ministarstvo udružbe NDH, na čijem je čelu učitelj Antun Dumbović uspješno smještao djec u u katoličke obitelji.

Dosta s tim partizanskim pričama, četnici su hrvatsku djecu zvjerski ubijali pa ih se sada rehabilitira, pišite o toj bagri. Dosta je bilo s ovim jugokomunističkim basnama!

Lustracija je napravljena 45-te u Bleiburgu i kriznom putu. Druge lustracije ne trebamo.

Urar, ..... PRESTANI LAGATI !

Svaka čast na objektivnosti zadnje vreme! Dali ste promenili urednika ili šta got več al opet vas čitam.

urar dabogda se tvojima tako lijpo brinuli isto kao ovi gore prema ovoj djecit sto ih gore spominjes, mislim da ti je ovo najveca kletva zlotvoru. ovo mi je strasno i citati pa to su djeca bila.