Naši reporteri posjetili su tri grada u BiH: Srebrenicu i Stolac u kojima tinjaju međunacionalni sukobi te Tuzlu koja je ostala neosvojiva za nacionalne stranke...
SREBRENICA
Branimir Bradarić
Srebrenica danas izgleda tmurno, ali i više nego poluprazno. Od nekada 37.000 stanovnika danas ih tamo živi manje od 7000. Više je ljudi pokopano u Memorijalnom centru Potočari nego što je danas ovdje živih stanovnika. Sami mještani kažu da su zaboravljeni i ostavljeni od svih. Novih i svježih fasada obiteljskih kuća gotovo da i nema. U znatno više kuća nema svjetla nego što ima naseljenih kuća. I na ulicama se može vidjeti više starijih osoba nego mladih. Život se ipak odvija dalje bez obzira na sve probleme i teškoće. Mladi, bez obzira na nacionalnost, zajedno se bave sportom, igraju u NK Guber, sjede u kafićima. No danas, nakon lokalnih izbora, sve se vratilo na početak.
– Preživjeli smo sve, ali ne znam kako ćemo preživjeti ovo što se događa nakon ovih izbora. Ne znam može li ijedan Bošnjak ovdje ostati živjeti ako načelnik općine bude Srbin. Nemam ništa protiv Srba, ali poslije svega što se ovdje događalo i koliko je ljudi stradalo, to ne bi bilo normalno – kaže nam Srebreničanin Osman Mujić.
I tjedan dana nakon glasanja glavna su tema svih razgovora u Srebrenici rezultati izbora. Prema dosadašnjim rezultatima, koji još uvijek nisu konačni, novi načelnik bit će Mladen Grujičić (SSND), Srbin po nacionalnosti. Ovisno o nacionalnosti, dio mještana pozdravlja takav izbor i tvrdi da u njemu nema ničega spornog, dok drugi upućuju na nepravilnosti i zalažu se za novo prebrojavanje. U isto je vrijeme stanje u Srebrenici mirno, iako se na ulicama može primijetiti pojačana prisutnost policije. Na terenu su bili i pripadnici specijalne policije iz Bijeljine. Upravo su oni, u noći poslije izbora, spriječili fizičke sukobe između Srba i Bošnjaka na ulicama.
Autobusi glasača iz Srbije
– Tu večer bila je zategnuta situacija koja je prijetila eskalacijom u veće sukobe. Bojim se da poslije svega Bošnjake iz Srebrenice čeka teška i neizvjesna budućnost – kaže Sadmir Nukić koji u općini Srebrenica radi kao pročelnik Odjela za opću upravu.
Tvrdi da su izbore obilježile brojne nepravilnosti, pri čemu posebno izdvaja dolazak brojnih glasača iz Srbije. Prema njegovim riječima dolazak je bio masovan i to svi znaju, kao i da se na dan izbora u Srebrenici moglo vidjeti na desetke vozila i autobusa sa srpskim registarskim pločicama. Rezultat toga je da je Grujičić, koji je bio zajednički kandidat srpskih političkih stranaka, osvojio više glasova do dosadašnjeg načelnika Ćamila Durakovića. Nukić kaže da su se odmah poslije izbora počele pjevati četničke pjesme.
– Vratio sam se u Srebrenicu jer mislim da je to najveća osveta onima koji su mi ubili oca i učinili sva zlodjela ovdje. Međutim, bojim se, ako Grujičić bude načelnik, da će doći do iseljavanja Bošnjaka. Nemam ništa protiv Grujičića, ali što reći o čovjeku koji se slikao sa Šešeljem i koji je pred izbore poručio da je konačno došlo vrijeme da se Srebrenica vrati u srpske ruke. To su riječi koje veoma sliče riječima Ratka Mladića iz srpnja 1995. – rekao je Nukić koji nije skrivao svoju zabrinutost za budućnost.
Unatoč svemu što se događa, dosadašnji načelnik Srebrenice Ćamil Duraković (SDA) kaže da je uvjeren da će on na kraju odnijeti pobjedu, a da će o pobjedniku odlučiti 3300 glasača koji su živjeli na tom području, a sada su u inozemstvu ili drugim dijelovima BiH. Ti se glasovi sporo zbrajaju i oni još nisu zbrojeni s rezultatima s biračkih mjesta u samoj Srebrenici.
Ne vidim razloga ni bilo što sporno u tome da načelnik Srebrenice bude Srbin. Bit ću načelnik svih građana Srebrenice bez obzira na nacionalnost
– Nije bilo potrebe da bilo tko objavljuje pobjedu dok Središnja izborna komisija ne proglasi službene rezultate. Sve je to stvorilo psihozu kroz koju mi u Srebrenici moramo prolaziti. Mi moramo i poslije ovoga živjeti zajedno – rekao je Duraković koji je nakon izbora dobivao prijetnje, primjerice da će mu se “napiti krvi” kao i da će u Potočare ponovno doći četnici.
Neće biti nikoga u gradu
Prijetnje je prijavio i Durakovićev suparnik Mladen Grujičić koji je uvjeren da će i nakon novoga prebrojavanja glasova na pet spornih izbornih mjesta, kao i glasova koji će stići poštom, postati novi načelnik Srebrenice.
– Ništa to prebrojavanje ne može promijeniti i Mladen Grujičić u iduće će četiri godine biti načelnik općine Srebrenica. Ne vidim razloga ni bilo što sporno u tome da načelnik Srebrenice bude Srbin. Bit ću načelnik svih građana Srebrenice bez obzira na nacionalnost. Osnovni mi je cilj bolji život svih mještana jer, ako se ovako nastavi raditi, u Srebrenici uskoro više uopće neće biti ljudi. Neće biti ni Bošnjaka ni Srba – poručio je Grujičić koji radi kao profesor u srednjoj školi.
Za sebe kaže da je i sam stradalnik i da su mu u ratu ubijeni otac i stric. Napominje i da ima podršku ne samo Srba, nego i brojnih Bošnjaka iz Srebrenice, a za optužbe na svoj račun da štuje Mladića i Karadžića rekao je da su to medijska nagađanja te da ne veliča nikoga tko je počinio ratne zločine. Zalaže se da za počinjene zločine odgovaraju svi bez obzira na nacionalnost te kaže da ne amnestira nikoga jer su u Srebrenici svi žrtve.
– Ne vidim razloga da se bilo tko seli iz Srebrenice postane li Srbin načelnik. I do sada su se Bošnjaci selili, kao i Srbi. Uostalom, svih ovih godina Bošnjak je bio načelnik što bi onda valjda trebalo značiti da su se svi Srbi već odavno trebali iseliti. Svojim sumještanima Bošnjacima mogu poručiti da će općinu voditi tim ljudi među kojima ima i Bošnjaka i da će se obljetnica 11. srpnja u Potočarima obilježavati kao i do sada. Poštujem svaku žrtvu i suosjećam sa svim majkama – rekao je Grujičić.
Sve što se događa oko izbora načelnika budno prate i obitelji stradalih Bošnjaka koji također ne kriju koliko su zabrinuti. Oni su listom mišljenja da u Srebrenici načelnik ne može biti Srbin i to ne zato što je riječ o osobi srpske nacionalnosti, nego zbog genocida koji su Srbi počinili 1995. u Srebrenici, ali i zbog stotina Bošnjaka koji se i danas, 20-ak godina poslije, vode kao nestali. Na velikom kamenu, na ulazu u Memorijalni centar Potočari, piše da su u tom dijelu BiH ubijene 8732 osobe, ali i da to nije konačan broj. U Potočarima je do sada pokopano više od 6700 ubijenih Bošnjaka među kojima ima i djece, žena, starijih… Među ubijenima su i 22 člana obitelji Fazlije Efendić, među kojima i njezin sin Fejzo i suprug Hamed. Pokopani su jedan pokraj drugoga, a kako Fazlija pokraj ulaza u Memorijalni centar ima cvjećarnicu, kaže da je svaki dan s njima.
– Za sve građane Srebrenice važno je da načelnik bude sposobna osoba koja nas može izvući iz ove bijede. Pri tome bi za obitelji Bošnjaka najbolje bilo da to bude Bošnjak, dok bi Srbi željeli da to bude Srbin. Međutim, poslije svega što su ovdje učinili Srbi mislim da još uvijek ne bi trebali ni pomisliti na načelničko mjesto u Srebrenici. Trebaju sačekati još malo i malo voditi računa o svemu što se ne tako davno događalo. Rane su i dalje jako svježe. Stotine naših sinova, supruga, braće i ostalih ni do danas nisu pronađeni – kaže Fazlija.
Prema njezinim riječima, glavni krivac svega što se događa u Srebrenici ipak je vlast u Sarajevu.
– Činjenica je da su nas Srbi pobili, ali je isto tako činjenica i da nas Sarajevo ne treba. Mi im smetamo. Moglo je sve to biti puno drukčije i bolje, ali nažalost nije. Nije, a krivci su u Sarajevu – ističe.
Izvršna direktorica Udruge Sara Valentina Gagić kaže da je do izbora u gradu vladala uobičajena atmosfera i da nije bilo nikakvih problema u odnosima Bošnjaka i Srba.
– Građani se druže i rade zajedno. Nema u Srebrenici međunacionalnih incidenata ni tučnjava djece različitih nacionalnosti. Bude neprimjerenih pjesama poslije utakmica ili nakon vjerskih praznika. Međutim, ova kampanja nas nije baš ohrabrila jer se prije svega svodila na „naše“ i „njihove“, kaže Gagić.
TUZLA
Branimir Bradarić
Beč, Rijeka, Tuzla. Tri grada u tri države Europe koji nemaju nikakvih posebnih poveznica. Prema riječima čelnika Tuzle, spomenuti gradovi jedina su tri grada u Europi veća od 100.000 stanovnika u kojima nikada od kraja Drugoga svjetskoga rata na vlasti nisu bile stranke desnice i u kojima već više od 70 godina vlast drži ljevica. Tuzla je tu tradiciju zadržala i na prošlim lokalnim izborima u BiH kada je gradonačelnik Jasmin Imamović (SDP) osvojio još jedan četverogodišnji mandat.
– Ako stranke ljevice to budu znale iskoristiti, vjerujem da su ovi lokalni izbori početak kraja politike koju već 25 godina provode nacionalne stranke u BiH. Ideja Tuzle na ovim se izborima raširila pa su nacionalne stranke izgubile niz općina i gradova u kojima su do sada redovito odnosile pobjede na izborima – kaže Imamović (59) koji je na čelu Tuzle, koja je treći najveći grad u BiH, od 14. veljače 2001. On je naslijedio Selima Bešlagića koji je postao gradonačelnik Tuzle na prvim višestranačkim izborima 1990.
Imamović je na ovim izborima, u konkurenciji 7 protukandidata, osvojio oko 50 posto glasova svojih građana. Kaže da je pobjeda SDP-a i njega kao kandidata za gradonačelnika velik uspjeh s obzirom na to da su u koaliciji na izborima bili SDA i SBB. Podsjeća i da su iz te koalicije javno poručili da je na izborima Tuzla prioritet te da im je svakako strateški cilj preuzeti vlast u ovom gradu.
– Na ovim izborima mi smo branili i obranili Tuzlu, ali bila je ovo isto tako i bitka za BiH kao zemlju svih njezinih naroda i narodnosti i svih njezinih građana. U toj svojoj želji da pobijede u Tuzli zanemarili su sve ostale gradove, pa i Srebrenicu, što je sramotno. Vjerujem da će već za dvije godine, na parlamentarnim izborima, biti kažnjeni za to, kaže Imamović.
Govoreći o razlozima svoje pobjede i činjenici da je Tuzla već 70 godina u „rukama“ ljevice, novi/stari gradonačelnik tvrdi da su jedan od razloga za to rezultati koje su ostvarili svih ovih godina, ali i multikulturalnost i tradicija grada. Prema njegovim riječima, grad je preporođen, razvija se i raste, bilježe se rekordne brojke kada je riječ o broju dolazaka turista, otvara se i niz novih radnih mjesta i tvornica… Napravljen je, kako kaže, najbolji tehnološki park na Balkanu, a uskoro će s tvrtkom iz Münchena biti otvoren i prvi centar za robotiku na Balkanu. I pored svih tih rezultata Imamović kao jedan od razloga zašto nacionalne stranke unatoč svojem trudu i naporu ne uspijevaju pobijediti u Tuzli ističe i mentalitet Tuzlaka i njihovu posebnost.
Živjelo 27 nacionalnosti
Kad se govori o „fenomenu“ Tuzle, ne smije se zaboraviti činjenica da je Tuzla grad koji je bio na prvoj crti bojišnice. Grad je granatiran i u njemu se ginulo. Politički analitičar iz toga grada Vehid Šehić tvrdi da su dijelom rezultati pobjeda stranki ljevice i događaji s kraja 19. i početka 20. st. Naime, tada se u grad, koji je rastao industrijski i razvijao se, dolazili građani u potrazi za poslom sa svih strana svijeta.
Smatram da život Hrvata u Tuzli, zbog nacionalnosti, nije bio ugrožen. Osjećam se sigurno i nemamo problema
– U Tuzli je živjelo nekih 27 nacionalnosti, a jedno se vrijeme u gradu moglo čuti 6-7 jezika. Uz to, u okolici imamo i rudnika, a rudari su poznati po svojoj solidarnosti. Pri tome treba znati i da nacionalne stranke ne donose ništa dobroga što se već i pokazalo na nizu primjera – objašnjava Šehić.
Dodaje da je Tuzla i u Drugome svjetskom ratu bila drukčija i posebna po mnogo toga. Prema njegovim riječima, početkom toga rata tadašnji gradonačelnik Tuzle i muftija otišli su u Zagreb Anti Paveliću i poručili mu da neće dopustiti deportacije Židova, Srba, Roma i drugih građana. Tuzlaci su svoj glas protiv rata, nacionalizma i ekstremizma dignuli i u ratu u BiH.
Prema službenim podacima Tuzla broji oko 110.000 stanovnika, ali procjenjuje se da u gradu živi oko 130-140 tisuća stanovnika. Do rata je u Tuzli bilo po oko 16 posto Hrvata i Srba, dok su ostatak najvećim dijelom činili Bošnjaci. Danas u gradu živi oko 14 posto Hrvata i oko 4-5 posto Srba. Zanimljivo je da su i prije rata, kao i danas, sela oko Tuzle nastanjena građanima hrvatske nacionalnosti.
– Smatram da život Hrvata u Tuzli, zbog nacionalnosti, nije bio ugrožen. Osjećam se sigurno i nemamo problema. Ipak, bilo je sporadičnih incidenata ranije, a oni su često malo i napumpavani. Uz to svih ovih godina s gradskim vlastima bilježimo odličnu suradnju, maksimalno nam izlaze u susret koliko je to u ovim uvjetima moguće. Gradonačelnik je bio na naših barem 50 manifestacija što je velika poruka, kaže Nikola Čiča, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Objašnjava i da djeca pohađaju iste škole i sjede zajedno u razredima, ali i da im je omogućeno da na maturi pišu jezikom i pismom po izboru te da im u školskoj svjedodžbi predmet jezik bude upisan po izboru. Inače, u školama se uči BSH jezik (bosansko-srpski-hrvatski). U Tuzli djeluje i Katolički školski centar koji, osim djece hrvatske nacionalnosti, pohađaju i ostala djeca. Zanimljivo je i da tu školu pohađaju i djeca pravoslavnog svećenika iz Tuzle.
STOLAC
Frano Matić
Nemojte samo opet pisati nešto loše o nama, svi nas nešto razvlače oko izbora, a nitko nas ne pita kako se osjećamo nakon što su nam oduzeli pravo na izbore. Kriminalci i idioti uzeli su sebi za pravo da na silu prekidaju izborni proces u našem gradu. Osramotili su Stolac za cijeli život jer se ovako nešto nigdje nije dogodilo, kažu nam dvojica stolačkih umirovljenika koje smo susreli na klupici pokraj rijeke Bregave dok su se u laganom ritmu bavili aktualnim pitanjima vezanima za svoje mirovine, ali i najnoviju situaciju u gradu. A ta je situacija, nažalost, bila dovedena do samog usijanja i svi će se složiti da je ipak najvažnije da nije došlo do novih međunacionalnih sukoba.
Napad na državu
Prošle nedjelje tijekom glasovanja na lokalnim izborima ni manje ni više nego dojučerašnji ministar kulture Federacije BiH (SDA) Salmir Kaplan fizički je nasrnuo na članove izborne komisije, od kojih je jedan završio na intenzivnoj njezi u bolnici u Mostaru. Nakon toga ljudi u kapuljačama demolirali su ured općinske izborne komisije te uzeli ispunjene glasačke listiće. I dok je pretučeni član komisije Mario Raguž u bolnici, Kaplan se slobodno šeće gradom i daje izjave medijima.
– Bilo je strašno kada su onako povampireni upali i počeli bacati i razbijati stvari u prostoriji. Razbacali su i nogama gazili i po kruhu i hrani koju smo dobili za ručak, ogorčen je jedan član izborne komisije koji se u tim trenucima zatekao na licu mjesta.
Svoje ogorčenje ovim vandalskim ponašanjem skupine stolačkih Bošnjaka i Salmira Kaplana nije nam krio ni načelnik Stoca Stjepan Bošković.
– Izuzev ratnog stanja nitko i ništa ne može i ne smije prekinuti izborni proces koji je ustavom i zakonom zaštićen. Nažalost, eto, netko nas sve u Stocu želi vratiti ili uvući u to neko ratno stanje i zato ne možemo skriti svoje ogorčenje i nezadovoljstvo zbog toga što je ta skupina oduzela pravo na izbore i ukrala demokraciju u Stocu. Ovaj grad nije u ratu i nadamo se da će naše sigurnosne agencije i sva nadležna tijela u BiH odraditi svoj posao i kazniti ove vandale i napadače kako više nikome ne bi palo na pamet ovako nešto učiniti. Zamislite, teške tjelesne ozljede nanijeli su predsjedniku i članu općinske izborne komisije u Stocu. Oni su članovi državne izborne komisije i time predstavljaju državu kao i policajac ili vojnik. Stoga je napad na njih i napad na državu i to, nažalost, od onih kojima su puna usta te zaštite države u situacijama koje, naravno, njima odgovaraju. Vjerujemo svim institucijama da će odraditi svoj posao i ne dopustiti da skupina vandala porazi cijelu državu. Ne želimo vjerovati da će država pasti u Stocu oko ovog slučaja, govori nam stolački načelnik nakon što je primio predstavnike OSCE-a i s njima razgovarao o situaciji.
– Pozvali smo i predstavnike međunarodne zajednice da učine sve što je u njihovoj moći da bi ovi neprijatelji demokracije i suživota na ovim prostorima bili sankcionirani. Ovo što su učinili napad je na Ustav BiH i po meni ima obilježja i terorističkog djelovanja. Dobili smo obećanja da Stočanima nitko više neće ukrasti izbore i demokraciju. Stoga, evo, očekujemo ponavljanje izbora. Time želimo odgovoriti na sve ove dobro osmišljene akcije miniranja izbornog procesa i suživota uopće na području općine Stolac – poručuje načelnik Bošković.
Nemile scene u gradu
Sve je krenulo na biračkom mjestu Hodovo koje nije na vrijeme otvoreno jer su Bošnjaci bojkotirali proces glasovanja. Isto se ponovilo i na biračkom mjestu Crnići na kojem su bošnjački članovi bojkotirali proces početka glasovanja, a otezalo se s ciljem stvaranja nervoze kod glasača Hrvata i njihova povratka domovima. Nakon toga uslijedile su nemile scene u samom gradu Stocu u kojem su Kaplan i pomagači upali u ured općinske izborne komisije, ali i na više biračkih mjesta te odnosili ili razbijali kutije i sav izborni materijal. Glavni akter ove cijele priče u Stocu u svojim izjavama ističe da je on samo “želio spriječiti izbornu krađu u Stocu” ili “upozoriti na brojne nepravilnosti oko pripreme i provedbe glasovanja u ovoj općini”.
Tako Salmir Kaplan i dalje stoji pri tome da ništa loše nije učinio na taj dan glasovanja u Stocu, pa za sve optužuje izbornu komisiju i predsjednika Perića, policiju, Središnje izborno povjerenstvo...
– Upozoravali smo na sve te nepravilnosti i pokušaje izborne prijevare. Očekujemo uklanjanje svih tih nedostataka, ali i kažnjavanje svih onih iz općinske izborne komisije koji žele nametati neka svoja izborna pravila. Stoga se razmišlja i o pokretanju tužbi da bi se raščistile neke stvari i spriječile izborne krađe – kratko je ponovio Kaplan na pitanje da komentira sva događanja vezana za prekid glasovanja. Ponavljanje lokalnih izbora trebalo bio se održati u roku od 14 dana od prekida glasovanja.
>> Dodik nakon referenduma izbornim tsunamijem pomeo oporbu
