Amerika u noći na nedjelju, nakon ruskog i kineskog veta na rezoluciju o Siriji, nije skrivala razočaranje. “Nova krv koja padne bit će na njihovim rukama. Rusija i Kina prodale su sirijski narod i stale u zaštitu tiranina”, kazala je, bez diplomatske zadrške, američka veleposlanica pri UN-u Susan Rice.

Pod krinkom

Rusija i Kina spremno odgovaraju: Ne želimo da se ponovi Libija. Tamo se, pod krinkom zabrane zone leta, NATO svrstao na jednu stranu. Rezultat toga su kaos, ubojstva, ratni zločini i potpuno nestabilna Libija!

– Ovo je vrlo neuobičajena retorika za Vijeće sigurnosti UN-a. Ne pamtimo kad su velike sile ovako verbalno zaratile zbog neke rezolucije. A ova rezolucija je ionako bila na razini kamilice. “Izlaganje bokova” u diplomatskom smislu iznenađuje jer se ista ova retorika može vratiti američkim diplomatima kad se otvori pitanje Saudijske Arabije – komentira sigurnosni analitičar Zoran Grgić. Uostalom, nije li se nedavno i sama Amerika ponašala poput sada Rusije kad je na dnevni red došlo priznanje Palestine? Grgić drži kako ova situacija zapravo podsjeća da svaki revolucionarni proces izaziva i suprotno usmjereni odgovor, što bi mogao biti kraj Arapskog proljeća.

– Završen ili usporen proces Arapskog proljeća u Siriji ne odgovara ni Americi ni Izraelu jer je Sirija i dalje prostor za “rano elektroničko upozorenje” Irana, s kojim je u iznimno dobrim odnosima. Izrael je uznemiren navodnim razvojem iranskog nuklearnog potencijala i raketnih snaga. Bez kontrole nad Sirijom nema napada na Iran, makar i samo zračnog uleta i onesposobljavanja nuklearnih reaktora, smatra Grgić i predviđa daljnje napore američke administracije u slamanju Assadova režima. Po svemu sudeći, stvari će se sada značajnije razvijati na bojištu. S jedne strane postoji očita koordiniranost kretanja flotila ruskih brodova iz Crnog mora u Sredozemlje i Assadovih snaga na terenu. Ruska flotila predvođena je mini nosačem zrakoplova Admiral Kuznjecov, a boravi u Sredozemlju i služi za pokazivanje zastave i granice ruskih interesa.

Oružje, a ne diplomacija

– Slobodna sirijska vojska (FSA) koristi se iznenadno organiziranim prosvjedima u predgrađima i pokušava što dulje zadržati zaposjednuti kvart. Zbog slabog naoružanja i izostanka logistike, ne koriste sukobe na otvorenom terenu jer bi takva taktika bez zračne podrške bila poražavajuća – analizira Grgić, naročito upad oporbenih snaga u predgrađe Damaska.

Nakon vikenda u UN-u, na stanje u Siriji sve će manje utjecati diplomacija, a sve više oružje.