Pupovac u Srbu: U Drvar nije došao Draža, nego Joža

Stipe Mesić je jedini političar koji je veličao ustaštvo i to javno . A onda postane ljubimac partizana što još jednom pokazuje ko su partizani . To su ljudi koji su imali veliku smijelost revolucije ali jako malu svijest ,, to su ljudi kod kojih nema dijaloga ni drugačijeg mišljenja , to su ljudi kojima nije pjesma " po bulevarima i kazalištima " već " po šumama i gorama " , to su ljudi koji umijesto obraza imaju obrazinu a to se najbolje vidi po našem Stipi po kome je Hrvatska "dva puta pobijedila" . Stipe , Hrvatska je pobijedila samo jednom i to 1991 , a prava proslava će biti 05.08 kad je pravi naš Dan pobijede. Osim nekoliko starih dobrodržećih četnika koji su prišli Titu na skupu je bio prisutan i dio profesionalnih šminkerskih parazita antifašizma .

Ima Pupavac pravo! Joža je pobio puno više ljudi!

Opet ovaj nesto izmislja i kali povijest naroda, samo da dobije koji glas na iducim izborima. A gospodin Mesic opet postao komunista, u Australiji je navijao za NDH. Ovi su kao metla gdi bolje to duze.

Stalno nam ponavljaju da moramo zaboraviti 91-95 i okrenuti se buducnosti. OK , ali problem je sto se ovo u Srbu dogodilo prije 73 ( sedamdeset i tri ) godine, ali , ali to , to nikako ne smijemo zaboravitiiti ... Gdje je tu logika , drugovi ?

traze sada potporu naroda da bi zastitili ono sto su pokrali, cijelu hrvatsku su pokrali i unistili buducnost mladih. mladi odlaze iz hrvatske mahom, a stare prdonje s milijardama na racunima organiziraju derneke i privlace narod nacionalizmom ili ideologijom najnizom strasti naroda da ostanu na vlasti-kakva gamad

Iole normalnom čovjeku puna je kapa razni proslava i obljetnica ; a pun kofer je partizana,četnika,ustaša,tita i ostalih sranja ,a isto tako i onih koji te iste veličaju kao i onih koji jedne ili druge kude ,to bi trebalo ustavom zabraniti ,sve sem dana državnosti a isto tako zabraniti financiranje bilo koje proslave ili obljetnice iz proračuna ,a isto tako prekinuti financirati bilo koju udrugu ma kako se zvala nek se financiraju iz svojih džepova a ne sa naše grbače a svojim djelovanjem potpiruju mržnju medju običnim ljudima

Moji prijetelji u Novom Sadu moraju skrivati hrvatska imena da bi opstali, a nama Milorad drži lekcije iz naše hrvatske povijesti, u svim novinama danas blista njegov lik, a mi ko ovce moramo valjda blejati ...Sami smo dobili što smo tražili. Žali Bože svih onih užasa, žrtava i izgubljenih života za slobodu o kojoj danas ne smijemo govoriti. Umjesto nje, evo imamo derneke u Srbu. Pretpostavljam da će većeras Stipe Alfier ili drugarica ponosna pionirka Munižaba započeti Dnevnik užičkim ili partizanskim kolom kao" najdirljivijim" prizorom ovog povijesnog događaja....

Budući nemrem dobit odgovor na pitanje kaj se slavi u Srbu onda jedno puno jednostavnije pitanje - kolko su to mrskih fašista ubili ovi hrabri partizani iz Srba...i kada i gdje ???

Hrvatska je u komunistickoj yugoslaviji bila srpska kolonija sve do hrvatskog budenja devedesetih kad smo na celu sa komunistom Tudmanom uspjeli se izvuci iz srpskog jarma,ali ne i komunistickog hrvatskog, kojeg se moramo rijesiti na sljedecim izborima,i to demokratski,Lustracijom.......

jedni glume da su ugroženi srbi, a drugi da su veliki antifašisti, eto to je moje mišljenje

Prezivjet ce hrvatski narod i danasnji dan.

Zašto vi nama stalno predbacujete NDH? Nije HDH nikakvo opravdanje za srpske zločine. U Srbu se radi o zločinima četnika ili partizana, ako baš hočete nad nedužnim hrvatima. Komunisti treba zabraniti zajedno sa ustašama i sa njima Mesića, preispitati za njegova nedjela i prije svega kriminal.

Ova dvojica mi ne bi ni krave čuvali.Krave puno više vrijede.

Tito se dva puta sastajao s Dražom Mihajlovićem i tražio da se zajednički bore za Jugoslaviju. Tek kad je Draža dva puta rekao ne, četnici su postali neprijatelji. Do tada su partizani-komunisti i četnici bili saveznici koji su, između ostalog, skupa organizirali zločin u Srbu u kojem je potpuno uništeno hrvatsko mjesto Boričevac.

Ta će priča uskoro biti out! Ovo je Hrvatska, a Hrvatima se takve stvari ne sviđaju! Stoga nema razloga za takve proslave,

Mesicu vrati novac Australskih hrvata bit ce ti bolje nego da Crkvu i nase svecenike napadas...

Protiv fašizma se moglo boriti i bez komunizma kao što je činila zapadna Evropa. Ali Srbima je bio draži ruski nauk pa su povukli i stupidne među Hrvatima da postanu komunisti. Od tad, nikad mira.

Gospodin Pupovac i posebno gospodin Mesić vole prilagođavati i lažirati povijest. Ne prežu od ničega pa spominju Jožu, biskupe ect. jer laž treba deset novih da je opravda a najbolji način je agresija. Partizanskog pokreta u navedenim područjima među srpskim stanovništvom nije bilo sve do rujna 1943 – odnosno kapitulacije Italije. Toga 27. srpnja1941. četnici u okviru općeg ustanka koji je zahvatio cijelu jugozapadnu Bosnu i jugoistočnu Liku dižu ustanak i u Donjem Lapcu. U ustanku je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo. Organizirali su ga četnici i komunisti, pa su na njegovu čelu, uz četnike, stajali i kasnije istaknuti partizanski dužnosnici Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i dr. Istodobno se organizira i pobuna u Srbu. Vođe pobune su četnici Miloš Torbica, Pajica Omčikus i Stevo Rađenović koji na dan ustanka u Srbu osnivaju oružani četnički puk (brigadu) sa 1000 četnika. Na tim područjima zahvaćenima pobunom, a to su bila područja u kojima su kompaktnije živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo čemu svjedoče nedavno otkrivene jame.. Pobuna u Srbu 27. srpnja 1941. bila je organizirana od pripadnika četnika Draže Mihailovića, u čijim su redovima u to vrijeme bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Svrha pobune bila je stvaranje «velike Srbije» prema spisu «Homogena Srbija» čiji je autor dr. Stevan Moljević, odvjetnik iz Banja Luke. Spis je izdan 30. lipnja 1941. u Nikšiću. U tomu se programatskom spisu – koji je korespondirao s ranije objavljenim velikosrpskim radovima Vuka Karadžića, Ilije Garašanina i Nikole Stojanovića – zagovara stvaranje etnički čiste «velike Srbije». Pobuna je izvedena uz potporu talijanskih fašističkih vojnih postrojba. Takvom odnosu prethodili su njihovi ranije uspostavljeni dobri kontakti i postignuti dogovori, i to napose oni između četnički orijentiranih Srba s promatranog područja i predstavnika talijanskih fašističkih vlasti. Shodno tome, na sastanku u Benkovcu koji se održao 23. srpnja 1941., našli su se s fašističkim pouzdanikom talijanskog prefekta u Zadru, srpski predstavnici: Momčilo Đujić, Stevo Rađenović, Pajica Omčikus, Vlado Novaković i Ilija Zečević. O zaključcima sa sastanka izvijestio je 2. kolovoza 1941. svoje nadređene, odnosno prefekta u Zadru poručnik talijanske vojske Emilio Creoli. U njegovu izvješću zabilježeno je kako je sastanak održan s "uglednim ličnostima srpskih emigranata, ranije zapaženih političkih figura". Naime, ovdje za bolje razumijevanje vrijedi naglasiti kako se to odnosilo na srpske političare koji su pripadali idejama srpske Radikalne stranke, odnosno iz nje proizišlim ograncima Jugoslavenske nacionalne stranke i Jugoslavenske radikalne stranke. Također, neophodno je napomenuti kako su važniji srpski predstavnici takve političke orijentacije u Hrvatskoj, konkretnije u sjevernoj Dalmaciji, bili Boško Desnica, Vaso Miljuš, Petar Knežević, Todo Novaković, Ilija Zečević, Vladan Desnica, Sergije Urukalo, Uroš Desnica, Petar Stojsavljević,Stevo Rađenović i Niko Novaković-Longo. U nastavku izvješća stajalo je kako je sastanak održan u "duhu prijateljstva prema kraljevskoj oružanoj sili i talijanskoj zastavi". Pritom je naznačeno prihvaćanje talijanske sugestije da se Srbi vrate u svoje krajeve, gdje će nastaviti raditi na tome kako bi se kninski i gračački kotar sjedinili pod kraljevinom Italijom. Zapisano je i to da su Srbi istaknuli kako je njihova i talijanska politika zajednička, odnosno da im u tom pogledu prijeti jednaka opasnost od komunističkih bandi. I na koncu, u izvješću je konstatirano da jefašistička Italija spremna u tom pogledu, a prema srpskome traženju, pružiti svu financijsku i materijalnu pomoć. Dakle radilo se o kolaboraciji s fašističkom Italijom za „vekovni cilj velike Srbije“. Po propasti fašističke Italije četnici su u rujnu 1943. promijenili uniforme u partizanske te u novim uniformama nastavili svoje zloćine po Dalmaciji, Hercegovini i na Križnom putu. A Jožu je u Drvaru spasila Dalmatinska brigada koju su isključivo činili Hrvati.

Danas se prešućuje da je Tito na početku rata izabrao četnike Draže Mihajlovića za saveznike. Na Titovu žalost, Draža Mihajlović je odbio suradnju. "S obzirom na isti cilj, otpor okupatoru i obnovu Jugoslavije, Draža Mihailović i Josip Broz Tito su se sastali 19. rujna 1941. u selu Struganik kraj Valjeva i 27. listopada u selu Brajići. Na prvom sastanku bila je dogovorena labava suradnja partizanskih i četničkih jedinica, ali na oba je Draža odbio aktivnu borbu protiv okupatora. Na drugom sastanku je zatražio i dobio od Tita 500 pušaka i municiju za svoje četnike iz tvornice oružja u Užicu koju su partizani osposobili (vidi članak Užička republika)."

Pa Jugosloveni kad vam je bio sprovod Jugoslavije niste ni na pogreb došli , a bili ste joj najbliža rodbina . Eto ko ste vi .