Prigodne čestitke, poljupci, karanfili, ruže. Međunarodni dan žena, odnosno 8. mart, uz pokoju raspravu o položaju žena, sveo se zadnjih godina na to. Žene jesu daleko dogurale od svojih predvodnica iz čijih hrabrih pleća je proistekao ovaj važni dan, od tekstilnih radnica koje su 8. ožujka 1857. izašle na ulice New Yorka zahtijevajući bolje uvjete rada i veće plaće. Njih je rastjerala policija, a prosvjedi su se događali i idućih godina na isti datum. Idući veliki prosvjed bio je 1908., kada je, također u New Yorku, 15.000 glasnih žena tražilo svoja prava. Godinu poslije, u SAD-u je 8. ožujka proslavljen prvi Dan žena. Još godinu kasnije, na Međunarodnoj konferenciji zaposlenih žena u Kopenhagenu, odlučeno je da se taj dan međunarodno obilježava.
Uz mnogo borbe, muke, sustavnog degradiranja, podcjenjivanja i ismijavanja, tijekom prošlog stoljeća žene su se izborile za sve što imamo danas i što nam i pripada kao ravnopravnim ljudskim bićima. Pravo glasa, mogućnost zapošljavanja i ravnopravnost na svim poljima.
No mnogi problemi su ostali. Žene se i dalje kasnije zapošljavaju, na razgovorima za posao i danas im se postavljaju pitanja planiraju li zatrudnjeti, na radnim mjestima napreduju do razine famoznog staklenog stropa, na vodećim položajima i dalje su muškarci. Za isti posao nerijetko su manje plaćene. Društvo je i dalje lakše na obaraču kad treba komentirati i donositi sudove o ženskom izgledu, njenom tijelu ili njenim životnim odlukama. Žena i dalje ima manje i na listama mnogih političkih opcija. A i danas znamo čuti da muškarac pomaže u kući ili oko djece. "On meni ne pomaže, djeca i kuća su zajednička", govore žene koje se takvom pristupu protive.
VEZANI ČLANCI:
Jedni će reći da takvih slučajeva ima sve manje i da su izuzeci prije nego pravilo, drugi da to nije dovoljno i da do potpune ravnopravnosti, one koja će ući u svijest i biti nešto što se ne propituje nego što se jednostavno samo po sebi podrazumijeva, ima još puno posla.
Još jedan primjer - politika i zašto žena nema više u politici!? Koliko udruga upozorava na taj problem i kao to je dokaz da su žene zapostavljene i da nemaju ista prva! A ne bi malo istraživali i vidjeli što se krije iza toga??? Npr. ajde napravite anketu i pitajte mlađe osobe - pitajte 100 muškaraca i 100 žena da li žele postati političarima jednog dana? Oko 30% muškaraca i možda 10% žena će reći da im je to zanimljivo. Pa zašto onda netko forsira da na izbornim listama mora biti pola pola, kad je tako jasno da žene to puno manje zanima? Zašto bi onda zbog nekih kvota i nazovi ravnopravnosti trebali uzimati manje bolje ljude da nam vode zemlju? Dajte mi par ženskih imena, sposobnoh žena koje su željele, a nije im dopušteno biti u saboru ili u vladi? Interesantno da je sve te udruge ne bore za to da imamo ravnopravniju raspodjelu po spolovima među vozačima, policiji, vatrogascima, dimnjačarima, vojnicima, automehaničarima, elekričarima ... tu im ne smeta što te profesije imaju preko 80 posto muškaraca???