Radimir Čačić pozvat će građane da ulažu u njegove projekte, što će im, obećava, donijeti više od 10 posto godišnjeg prinosa na uloženo. Kao dodatna sigurnost nudit će se i mogućnost otkupa uloženog sa 6-7% garantirane zarade! Prije Čačića, građana se sjetio i talijanski premijer Monti koji je uključio Talijane u spas javnih financija te im prošli tjedan prodao 18 milijardi eura domoljubnih obveznica. Tim je novcem Monti zatvorio proračunske obveze za 2012. godinu.
Dali jamstva za zaradu
Italija nije jedina europska država koja se zadužuje kod stanovništva. Redovito su to činile Irska i Belgija, a od tranzicijskih država o narodnim se obveznicima trenutačno razmišlja u Mađarskoj i Hrvatskoj. Još na početku ministarskog mandata ministar financija Slavko Linić najavio je da će, ako ove godine sačuva rejting i stabilizira javne financije, od 2013. uključiti narod u svoje financijske planove. Građani u pravilu gube na državnom dugu jer kao porezni obveznici plaćaju velike kamate, no kad bi se pojavili kao kupci državnih obveznica, mogli bi i profitirati u poslu s državom.
Uspjeh domoljubnih obveznica u Italiji ne pripisuje se domoljublju, već solidnim prinosima i dodatnim osiguračima. Garantirani prinos od 2,55 uvećava im se za godišnju stopu inflacije (očekuje se 3 posto) i 0,4 posto bonusa sačuvaju li papire do kraja – sve zajedno oko 6 posto. Italija se posljednje dvije godine i inače zadužuje po toj cijeni, dok su tamošnje kamate u bankama jedva na razini godišnje inflacije. Kupnjom državne obveznice Talijani će zaraditi više nego da novac drže u banci – isključi li se rizik bankrota države u roku od četiri godine, čega se zacijelo ne boje. Prodaja obveznica građanima iznimka je, a ne pravilo, jer države troše puno novca. Neslužbeno doznajemo da ni Linić nije odustao od svoje ideje, ali zasad nema detaljnijih informacija. Država se iduće godine mora zadužiti za približno 4,5 milijardi eura, od čega treba refinancirati tri milijarde eura starog duga koji stiže na naplatu, a 1,5 milijardi eura mogao bi biti novi deficit. Prošli je tjedan visoka državna delegacija testirala mogućnost zaduživanja u Japanu. Zaključili su da će to tržište dulje vrijeme biti zatvoreno za vrijednosne papire iz Europe. Ostaje, dakle, nesigurno eurotržište, dolarsko zaduženje u SAD-u ili pak plasman obveznica u Hrvatskoj, uključujući i narodne obveznice.
Hrvatski paradoks, kapitala ima
Koliko god to proturječno bilo, Hrvatska ima kapitala: u bankama se nalazi oko 150 milijardi štednih i oročenih depozita građana, puno novca imaju i mirovinski fondovi, a ni bankarski trezori nisu prazni. I sada se među kupcima državnih obveznice nalazi 2-3 posto građana, kapitalaca koji u obveznicama drže po 6 do 7 milijuna kuna. Stručnjaci koji poznaju prilike na tržištu vjeruju da bi Hrvati mogli kupiti najmanje milijardu eura državnih obveznica, samo je pitanje hoće li se Vlada odlučiti na taj put jer on može stvoriti pomutnju u financijskim sferama. Banke su odmah bile rezervirane prema ideji zbog toga jer bi prodaja obveznica građanima potaknula odljev štednje iz banaka. Kamate na oročenu štednju približno su 3 posto na deviznu i 4 posto na kunsku štednju, što je niže i od godišnje stope inflacije koja je dogurala na pet posto.
Šta je smislio način kako opljačkati mirovinske fondove na "legalan način"?