Konverzija kredita u švicarskim francima najavljivana je kao povijesno rješenje za sve one zadužene u zlokobnom švicarcu koji se oteo kontroli i počeo rasti u nebo, a dužnike bacio u financijsku propast. Trebao je to po obećanjima bivše SDP-ove Vlade biti završni udarac u srce švicarca i konačno hvatanje daha za sve utamničene tom financijskom izvedenicom, toliko riskantnom i nepredvidivom da nikada nije smjela biti ponuđena klijentima za zaduženje na dugi rok. I nije konverzija sporna sama po sebi, mnoge je spasila promjena kredita u švicarcima u eure, kao i otpis dijela glavnice te kratkoročno smanjenje rate kredita.
Ali nevjerojatno jest to da se u planu spašavanja zaduženih u švicarcima najmanje pomoglo onima koje su ti krediti najviše dotukli i kojima su banke otpisale kredite jer nisu mogli plaćati pune rate! Njima konverzija ne rješava problem jer su im rate i dalje prevelike, i dalje kredit ne mogu otplaćivati, a k tome rata u eurima obračunava im se prema zateznoj kamati od osam posto, a ne po onoj koja je vrijedila za eurske kredite u vrijeme zaduženja u švicarskim francima.
Nije li najlogičnije da se u planu spašavanja dužnika, ako ih se već htjelo spasiti, traži model i za one koji su najvećim problemima. Znam, sada će dežurni dušebrižnici zagraktati da se obaveze moraju podmirivati i da se kredit mora vraćati i zašto bi jednaku pomoć dobio onaj koji plaća kredit i onaj koji ga ne plaća. Ali stvar je u tome da nitko normalan sigurno nije iz kaprica prestao plaćati kredit i svojevoljno se doveo u situaciju da mu banka stan baci na bubanj, a njega na ulicu. Začuđujuće je da i ta skupina zaduženih u švicarcima nije dobila plan spasa, jer tim je ljudima najvažnije ne ostati na cesti. Dakle, mislim na kredite za jedinu nekretninu, dom u kojem žive i za koji, zbog spleta raznih životnih okolnosti, ne mogu plaćati punu ratu kredita ni nakon konverzije.
Štoviše, ostanu li na cesti – banka neće biti namirena oduzimanjem stana, nego će ostati dužnik ostati bez svega i banci još biti dužan minimalno nekoliko desetaka tisuća eura! Dakle, gaće na štap, ostani bez svega i još nije dosta! Hipoteka koju je banka lupila na stan i koja bi trebala jamčiti da stan vrijedi onoliko za koliko se dužnik zadužio, ne znači ama baš ništa. Gdje je tu rizik koji mora snositi banka? Ako je procijenila da stan vrijedi 100.000 eura, onda nek snosi rizik što nakon nekretninske krize, stan vrijedi jedva 50.000 ili u najboljem slučaju 60.000 eura. No to je opet neka druga priča.
Zašto država nije ili ne intervenira kada je riječ o jedinoj nekretnini, pa dogovori model po kojem bi banke uzele stanove za koje se ne mogu plaćati krediti (pa vlasnici "batalili" i sve ono što su godinama plaćali i sad im odlazi u vjetar), a svoje klijente u njima ostavile kao zaštićene najmoprimce uz najamninu koju mogu plaćati. Ni banke nisu lude za prodajom stanova jer su svjesne da se stanovi teško prodaju i da bi ih prodale budzašto i opet ne bi namirile svoja potraživanja. Ovako bi klijenti barem imali mogućnost ostati u stanovima, iako bi vlasništvo dobila banka. I bilo je takvih prijedloga kada se kuhalo kako pomoći zaduženim u švicarcima, ali ni udruga Franak, a vjerojatno ni dio ljudi kojima prijete ovrhe nisu odveć zagrizli za taj model. I oni koji bi se mogli naći "na cesti" jednostavno moraju shvatiti da nisu u poziciju da biraju.
Ukupni dojam da se mora pronaći i model za "otpisane" pojačavaju i privilegije saborskih zastupnika. Dakle, 65 narodnih tribuna s plaćama većim od 15.000 kuna još ima pravo na dodatne 3000 kuna kako bi mogli plaćati stan i režije u Zagrebu, ako od metropole žive udaljenije od 50 kilometara! Pa je tu svotu zatražio i Radimir Čačić koji, usput rečeno, ima vlastiti stan u Zagrebu, ali mu nije "prikladan". Zapravo, majmuni su svi oni ostali zastupnici koji žive u Zagrebu ili nemaju sreće da su udaljeniji više od 50 kilometara, pa se ne mogu domoći dodatnih 3000 kuna. Pa kako čovjek ne bi poslao sve dovraga, kada se s jedne strane razbacujemo privilegijama, a sve na trošak i one sirotinje koja će završiti na cesti, a s druge strane ne može se još malo zapeti i riješiti problem ovrha nad jedinom nekretninom. Ako Čačića, koji leži na parama, država može častiti s još 3000 kuna, onda, ministre Marić, pronađite model i za sirotinju koja bi će ostati bez jedinog stana ili kuće. Doma.
>> Sinčić odbio uzeti 3.000 kuna od Sabora za najam stana u Zagrebu
Iva lako za Čačićev stan iako je i to skandalozno,no nije li nas baš Čačić prošlih 25 godina navikao na skandale.bilo bi bolje da malo istražiš za koliko je poslova u proteklih 25 godina uzeo novac a poslove njegove firme nikada nisu završile.npr. gimnazija u Zadru,starački dom u Dubrovniku i sl.bio bi zanimljiv rezultat koliko je milijuna kuna netragom nestalo a Coning opet završio u stečaju i cijelo vrijeme Čačiču ništa.