Mark Begich, gradonačelnik Anchoragea, najvećeg grada na Aljaski, izabran je, nakon dovršenog prebrojavanja svih glasačkih listića, dva tjedna nakon službenih izbora, za senatora i prvi je Hrvat podrijetlom među sto članova Gornjeg doma američkog Kongresa. Hrvatska iseljenička zajednica u Americi je oduševljena, pa na Begichevu adresu stižu tisuće čestitki i telegrama potpore iz cijele zemlje, ali i iz Hrvatske koju je njegov djed John Begich napustio 1911. godine.
Pobjeda 46-godišnjeg demokrata Begicha nad republikancem Ted Stevensom, koji je punih 40 godina bio senatorom Aljaske došla je u najboljem političkom trenutku jer se u Bijelu kuću seli njegov stranački kolega Barack Obama, pa prvi senatorski mandat počinje u prijateljskom washingtonskom okruženju.
Mark je sin kongresnika Nicka Begicha, koji je poginuo 1972. u
zrakoplovnoj nesreći. Begicheva pobjeda dovela je demokrate gotovo do
cilja osvajanja 60 mjesta u Senatu što je većina kojom se
jamči potpuna kontrola nad donošenjem zakona.
Na Begichev ured stigli su brojni novinski zahtjevi za razgovor, ali
Večernjem listu je prije mjesec dana obećao da će biti među prvima
pobijedi li na izborima. Održao je obećanje što potvrđuje da
kao političar drži riječ, pa je u ekskluzivnom intervjuu komentirao
svoju pobjedu i smjernice političkog djelovanja najavljujući posjet
Hrvatskoj!
• Kako
komentirate svoju pobjedu nad republikancem jer ste nakon gotovo
trideset godina prvi demokrat iz Aljaske u Senatu?
– Aljaska je zemlja različitosti, individualnosti,
budućnosti. Usuđujem se komentirati da ovdje ljudi vjeruju u bolje
sutra. Prepoznali su moje ideje, program, želju da radim za napredak
ove zajednice. Glasači su shvatili da im zaista želim pomoći te da
preko mene dolazi nova generacija političara, mlađa, svježija od one
koju je predstavljao 84-godišnji kolega Stevens. Ponudio sam
promjenu u školstvu, zdravstvu, korištenju
energetskih resursa. Vidim Aljasku kao zemlju u koju će se doseljavati
mladi ljudi jer će imati radna mjesta i dobar životni standard.
• Selite se
uskoro u Washington. Jeste li spremni kao Hrvat podrijetlom pomoći u
izgradnji još boljih odnosa Amerike i Hrvatske?
– U dogovoru sa suprugom, cijela se obitelj seli u
Washington, ali ćemo pričekati da naš sin Jacob kojem je
šest godina završi prvi razred osnovne
škole u rodnom gradu. Jedva čekam da upoznam predstavnike
hrvatskih udruga i lobista u Washingtonu. Ja sam i kao gradonačelnik
stalno poticao dobre međunarodne odnose jer na Aljaski živi
multikulturalna zajednica, a govori se više od 90 stranih
jezika. Spreman sam pomoći u povezivanju domovine moga djeda sa zemljom
u koju se doselio i u kojoj je njegov unuk postao senator. Nikad nisam
zanijekao svoje podrijetlo i s njime se ponosim.
• Razumijete li
koju riječ na hrvatskom jeziku?
– Ne, ne govorim hrvatski, ali spreman sam učiti. Moj brat
Tom zna nekoliko riječi i posjetio je Hrvatsku.
• A vi niste
nikada?
– Nažalost nisam bio u Hrvatskoj. Znam da je to prelijepa
zemlja, pratim politička i gospodarska kretanja i zaključujem da je
Hrvatska na dobrom putu. Moja supruga Deborah Bonito podrijetlom je
pola Njemica, a pola Talijanka i nagovara me da odmor provedemo u
Europi. Sljedeće ljeto ćemo malo do Italije i Hrvatske.
• Znate li
nešto o Lici, rodnom kraju vašeg djeda Johna?
– Doznao sam da je tamo lijepa priroda, čisti zrak, dobra
hrana, blizu je more. Moj djed je bio veliki radnik. Rodio se 1893. u
selu Podlapača, ali je završio osnovnoškolsko
obrazovanje. U Ameriku ga je pozvao brat. Bio je rudar s grubim rukama,
ali s velikim srcem! U gradu Eveleth u Minnesoti, gdje je živio uzgajao
je rajčicu, blitvu, povrće kakvo raste u Hrvatskoj. Moj je otac bio
najmlađe dijete, rodio se 1932 godine. Moj otac se
radišnosti i poštenju naučio od djeda koji je bio
razuman, strpljiv čovjek. Tata se s mamom na Aljasku doselio 1957. jer
je pozvan kao učitelj kojih je nedostajalo, a ja sam se rodio 1962. i
poslije sam bio prvi gradonačelnik Anchorage koji se rodio u tom gradu.
• Je li djed
održavao kontakte s rodnim krajem?
– Znam samo da je tijekom Drugog svjetskog rata moj djed
izgubio veliki dio rodbine, a bio je potom protivnik Titove Jugoslavije
i uvijek je podržavao lobiranja za neovisnu Hrvatsku. Na političku
karijeru mog oca najviše je utjecao John Blatnick,
američko-hrvatski političar koji je tatu od osme godine poticao da mora
završiti fakultet te ga zarazio politikom.
• Vaš
je otac Nick bio kongresnik. Je li politički angažman u obitelji
nasljedna osobina?
– Kad je moj otac poginuo kad sam imao samo deset godina.
Mnoge uspomene su izbrisane iz mog pamćenja, ali sjećam se nekih
razgovora, njegova smijeha i naputaka da trebam puno učiti i
razmišljati svojom glavom. Moju izbornu pobjedu posvećujem
svojoj obitelji, a posebno ocu jer bi bio ponosan da vidi sina kako je
postao američki senator. Možda je to genetika, a možda i duboko usađene
vrijednosti mog djeda koji je oca, a preko njega i mene učio da ne
čekamo da nam drugi određuju živote nego sami kreiramo svoju budućnost
i pomognemo društvu kako bismo stalno kao obitelj i država
napredovali.
• Koliko ste
spremni pomoći Hrvatskoj? Imate li neke ideje?
– Najprije moram sjesti u senatorski ured, upoznati hrvatske
diplomate i predstavnike zajednice. Želim od njih čuti što
mogu napraviti za Hrvatsku. Znam da je turizam jedna od najjačih
gospodarskih grana u Hrvatskoj i tu vidim potencijal za ulaganja i
razmjenu iskustva s Aljaskom. Poznato mi je da su mnogi Hrvati pomogli
kampanju Baracka Obame, i to mi je drago. Vidim jedno pozitivno
razdoblje u kojem ćemo se brzo dogovoriti za suradnju. Moram početi
intenzivno učiti o Hrvatskoj!
