Iako ni projektna dokumentacija još nije dovršena, prošlotjednom izjavom prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića da je rovinjska Adris Grupa zainteresirana za ulaganje u HEP-ov projekt Kosinj – Senj 2 faktički je započeo rat za najprofitabilniju investiciju u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina. Kako neslužbeno doznaje Večernji list, u slučaju da uistinu bude raspisan natječaj za ulaganje u ovaj projekt, još barem tri velike europske energetske kompanije, među kojima i njemački RWE, vjerojatno će se javiti na njega. Interes stranaca za ovaj projekt razumljiv je s obzirom na to da većina europskih elektroenergetskih kompanija posljednjih godina pokušava povećati udjel hidroenergije u svom proizvodnom portfelju, no ponajprije on je odraz potencijalno golemog profita koji bi se realizacijom ovog projekta mogao ostvariti. Projekt Kosinj – Senj 2 zapravo je nadgradnja postojećeg HEP-ova sustava koji vodom iz Like i Gacke napaja malu hidroelektranu Sklope te hidroelektranu Senj 2. Realizacijom ovog projekta, koji podrazumijeva gradnju akumulacijskog jezera u Kosinjskoj dolini s pripadajućom hidroelektranom snage 30 megavata, novog 13,5 kilometara dugog odvodnog tunela kroz Velebit te nove elektrane Senj 2 snage 350 megavata, znatno bi se unaprijedio rad postojećeg sustava.
Skupa vršna energija
Ukratko, gradnjom ovih objekata količina proizvedene energije povećala bi se s dosadašnjih 1050 na oko 1400 gigavatsati, no, što je najvažnije, umjesto dosadašnje bazne energije hidroenergetski sustav Senj postao bi vršni proizvođač. Za razliku od baznih elektrana koje funkcioniraju tako da cijelo vrijeme proizvode energiju jednake snage, bez mogućnosti da je privremeno smanje ili povećaju, vršne elektrane imaju upravo takvu mogućnost. Kako je temeljni uvjet stabilnosti elektroenergetskog sustava to da potrošnja energije u svakom trenutku odgovara potrošnji, upravo su vršne elektrane ključne za održavanje te stabilnosti jer mogu zadovoljavati nagle poraste potražnje koji se događaju svakog dana, ali i sezonski zbog ekstremnih klimatskih uvjeta. pravo zbog toga vršna je energija znatno skuplja – u pravilu dva do četiri puta – od bazne energije.
Upravo u toj činjenici krije se ekstremna profitabilnost projekta Senj – Kosinj jer bi se nakon njegove realizacije umjesto 1,050.000 megavatsati bazne energije proizvodilo 1,400.000 vršne energije.
A prema procjeni koja se može pronaći u nedavno objavljenom zborniku radova Hrvatske komore inženjera građevinarstva, uz cijenu od 100 eura po megavatsatu vršne energije, vrijednost godišnje energije proizvedene u senjskom sustavu iznosila bi oko 140 milijuna eura. Ako se zna da je procijenjena vrijednost investicije oko 600 milijuna eura, ispada da je rok povrata kraći od pet godina. Kako je radni vijek elektrane do većeg remonta barem 30-ak godina, njezin bi vlasnik u tom razdoblju mogao, računajući i neke nepredviđene troškove, ostvariti čisti profit od barem tri milijarde eura.
Ta brojka evidentno je neodoljiv mamac kako za velike strane igrače tako i za rovinjski Adris koji već godinama promišlja u što uložiti golem profit ostvaren u duhanskom biznisu. No pitanje koje se nameće jest: zašto HEP uopće traži partnera za ovakav projekt? Naime, za razliku od nekih drugih investicija koje najavljuje, u projektu Kosinj – Senj HEP i sam posjeduje stručne kapacitete potrebne za njegovu realizaciju. Jedino čega možda nema je novac, no s obzirom na njegove karakteristike, povoljno financiranje ne bi trebalo biti teško osigurati.
Golem društveni resurs
Ipak, ako se iz nekog razloga inzistira na investicijskom partneru, zašto ovaj projekt ne bi bio ponuđen mirovinskim fondovima? Njegov je rizik iznimno mali, profitna stopa visoka, a na taj način kapital stvoren korištenjem društvenog resursa bio bi zadržan i mogao bi se potom upotrijebiti za financiranje nekih novih razvojnih projekata.
Utoliko, projekt Kosinj – Senj nedvojbeno predstavlja temeljni kapital budućeg energetskog i općedruštvenog razvoja države, a odluka tko će i pod kojim uvjetima taj projekt realizirati, zapravo je odluka hoće li taj golemi kapital biti adekvatno uložen ili nepovratno protraćen.
hvala bogu da treba ponuditi fondovima, kao i koncesiju auto ceste, CO, HPB itd... sve bi ostalo doma tj u RH