Nakon globalne krize mirovinska štednja postaje sve veći problem mnogim zemljama te trenutačno velik broj njih razmatra reformu mirovinskog sustava. Trenutačno su na tom putu Grčka, Španjolska, Francuska, Velika Britanija, razmatra ju i Slovenija, a Češka ju je završila.
Neke od zemalja razmatraju i mogućnost osnivanja potfondova koji bi imali ili agresivniji ili konzervativniji pristup ulaganja, te bi članovi ili mogli birati koji fond žele, ili bi pak postojala obveza, ovisno o životnoj dobi, da ih se smjesti u pojedini fond. U Hrvatskoj već neko vrijeme osim želje da se poveća stopa izdvajanja za drugi stup postoji i prijedlog da se portfelji razlikuju prema strategijama ulaganja i da imaju definiran minimalni iznos dionica. Danas se sa sredstvima svih 1,5 milijuna članova upravlja na jednak način unutar izabranog fonda. U Erste društvu za upravljanje mirovinskim fondovima kažu da bi kod multifondovskog pristupa konzervativni portfelj imao malo ili gotovo zabranjeno ulaganje u dionice i bio bi namijenjen starijima, a dinamičan portfelj mlađima i imao bi mogućnost ulaganja i preko 60% u dionice. Takvim pristupom, tvrde, omogućilo bi se mlađim ljudima da ostvare veće prinose izlažući se većem riziku u mlađoj životnoj dobi, i obrnuto, zaštitila bi se ulaganja osoba pred mirovinu konzervativnijom imovinom. Zoran Anušić iz Svjetske banke kaže kako bi se tada samo moralo utvrditi bi li prelazak u određeni potportfelj bio obvezan ili dobrovoljan.
Ako bi bio obvezan, stariji članovi fonda morali bi primjerice pet godina prije umirovljenja ući u konzervativni, a najmlađi u agresivni odmah po zaposlenju. Problem u obveznosti je da taj, kaže Anušić, što može voditi kapitalizaciji loših tržišnih kretanja, iako je lakše za provođenje, praćenje i kontrolu. Prihvatljivija je opcija defaulta kojom fond novozaposlenu osobu automatizmom stavlja u agresivni, a pet godina prije umirovljenja automatski prebacuje u konzervativni, ali što se oboje može promijeniti, ako član to želi. Dobrovoljni izbor traži jaču edukaciju članova. U svijetu inače postoje oba modela. Susjedna Mađarska od nedavno primjenjuje multifondovski pristup, isto tako i Čile, a u tom smjeru kreće i Poljska, dok i u Sloveniji postoje takvi prijedlozi. Zbog toga je prošli tjedan novoosnovano društvo NFD Aureus Invest, koji će djelovati pod okriljem slovenskog NFD Kapitala navelo kako se i oni misle u takvo što uključiti u Sloveniji, a ako bi zakon dozvolio i u Hrvatskoj. Mnoge zemlje Europe prenijele su mirovinsku štednju na privatni sektor.
O mirovinskim reformama u europskim zemljama počelo se je govoriti i prije izbijanja krize, a odnose se na povećanje starosne granice za odlazak u mirovinu, drugačiji način izračuna mirovina ili prenošenje dijela mirovinske štednje na privatni sektor. Kriza je proces reforme mirovinskih fondova ubrzala i učinila je nužnom radi oporavka javnih financija u mnogim zemalja. U Velikoj Britaniji primjerice izdaci za mirovine čine 5,7 posto BDP-a, u Francuskoj 12,4 posto, a u Italiji 14 BDP-a. Mirovinske fondove oslabio je pad na burzi, a neke su zemlje poput Slovačke koja je poticala učlanjenja u privatne fondove, omogućila radnicima povratak u javni mirovinski sustav. Kod nas se smanjuju uplate doprinosa uslijed sve veće nezaposlenosti i usporenog rasta broja novih osiguranika.
Svatko treba moći slobodno odlučiti ako će, koliko i u koji fond uplaćivati. Čim je članstvo u fondu obvezno, to je obična prijevara, tj. šišanje ovaca.