Gospodarski pokazatelji u Hrvatskoj toliko su loši, a izlazak iz krize toliko neizvjestan da je sve veći broj zagovaratelja ideje o postizanju nacionalnog konsenzusa o pitanjima ključnim za izlazak iz gospodarske krize.
Sjetimo se stvaranja države
Pad kreditnog rejtinga Hrvatske u status "smeća", rekordna nezaposlenost u posljednjih devet godina koja je prešla 350.000, pad potrošnje koji se bilježi već devet mjeseci zaredom i iznosi oko šest posto, pad BDP-a u prosincu od 1,9 posto, inflacija od 4,4 posto, što je treća najveća stopa inflacije u EU, izostanak investicija, inozemni dug od 45,6 milijardi eura, vanjskotrgovinski deficit od 5,72 milijarde eura i drugi loši pokazatelji daju sve više povoda za pitanje je li nam za izlazak iz krize potreban općeprihvaćeni društveni dogovor.
Konsenzus, kojemu je vrlo sklon i predsjednik Republike Ivo Josipović, trebao bi se postići između vlasti, oporbe, sindikata, poslodavaca i svih drugih faktora relevantnih za zaustavljanje i promjenu negativnih gospodarskih trendova.
– Važni strateški interesi države najbolje se ostvaruju kada o njima postoji politički, ili još šire, općedruštveni konsenzus. Najbolji primjer općedruštvenog konsenzusa bilo je ostvarenje neovisnosti Hrvatske. Drugi, politički konsenzus ostvaren je u pogledu ulaska Hrvatske u EU. Taj je konsenzus formaliziran i osnivanjem posebnog saborskog tijela, Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU – kaže predsjednik Josipović, ali naglašava da je stanje nacionalne ekonomije primarno odgovornost Vlade.
Vlada bez komentara
Ipak, bez obzira na ustavnu podjelu uloga pojedinih segmenata vlasti, predsjednik države upozorava na ozbiljnost situacije u kojoj se našla Hrvatska.
– Danas su pitanja gospodarskog razvoja, investicije i nova radna mjesta od takvog značenja da se s pravom mogu nazvati strateškim pitanjima. Bilo bi dobro da o njima postoji nacionalni konsenzus ili barem uži, politički konsenzus – kaže predsjednik i nastavlja da taj konsenzus ne može biti samo deklarativne naravi, već bi, ako do njega dođe, trebao obuhvaćati najvažnije mjere gospodarske i financijske politike.
– Mogući strateški konsenzus vlasti, oporbe, sindikata, poslodavaca i drugih dobrodošao je u situaciji kada mnoge od potrebnih mjera, ne samo da nisu popularne, nego ih nije lako provesti bez širokog prihvaćanja. Institucionalizacija konsenzusa, putem nekog tijela u Saboru, kakvog savjeta pri Vladi ili manje formalnih oblika komunikacije, drugo je pitanje. Ono bi tražilo još viši stupanj suglasnosti svih društvenih faktora – kaže Josipović.
S pitanjem je li gospodarska situacija takva da zahtijeva društveni konsenzus o mjerama za izlazak iz krize te koja su to pitanja o kojima je potreban općedruštveni dogovor, obratili smo se i Vladi. S Markova trga nam je, međutim, stigla kratka reakcija, i to da su – bez komentara. S istim odgovorom, odnosno bez njega, ostalo je i pitanje što je bilo sa svojedobnom inicijativom premijera Zorana Milanovića da se sastane sa šefom oporbe Tomislavom Karamarkom te da definiraju pitanja od nacionalnog interesa o kojima bi valjalo postići konsenzus.
No, nakon Karamarkovih uvreda na račun Vlade, od kojih posljednja glasi da je crvena peronospora, te izjava kako SDP ne želi Hrvatsku, strateški dogovori, ako su i imali, čini se, više nemaju prostora.
Spreman pomoći
No, kada bi se otvorile naznake da je neki oblik društvene suglasnosti o izlasku iz krize moguć, predsjednik Josipović bio bi sklon prihvatiti se uloge medijatora.
– Kao predsjednik, uvijek zagovaram jedinstvo na najvažnijim nacionalnim temama pa, ako vlast i oporba kao i drugi društveni faktori pokažu interes, spreman sam pomoći. Kriza je vrlo ozbiljna i konsenzus bi bio dobrodošao – kaže Josipović. No, svjestan raspoloženja u vlasti i oporbi, kao i međusobnih odnosa te poštujući činjenicu da o ovoj temi govorimo u okolnostima predizbornih kampanja za lokalne izbore, Josipović podvlači da "imamo Ustav i jasnu podjelu nadležnosti te konsenzus ili njegovo nepostojanje ne otklanja s Vlade pravo, dužnost i odgovornost za gospodarstvo i državne financije".
>> Nismo ništa učinili da nam se gospodarstvo oporavi
Ja mislim da Hrvatska demokratska Zajednica ne bi smjela ponavljati greške Ive Sanadera i ići u pakt s onima koji jednostavno ne mogu izgovoriti riječ "Oluja" a da u istoj rečenici ne izgovore i riječ "zločin". Mislim da je svima jasno o čemu govorim, dok nema dogovora oko temeljnih pitanja hrvatske države, kako može biti dogovora oko gospodarskog programa?