Odluči li Vlada RH prihvatiti prijedlog ministra financija Slavka Linića, tajanstvena švicarska tvrtka United Energy Commodities (UEC) već u ponedjeljak postat će većinski vlasnik omišaljske Dina Petrokemije. Za vlasništvo nad postrojenjima u koja je samo tijekom posljednjih sedam godina uloženo 50-tak milijuna eura, UEC platit će pet milijuna eura, te još 15 milijuna uložiti u obrtna sredstva, odnosno u nabavu sirovine.
Namirivanje radnika
Kako će se ta druga tranša novca investitoru praktički vratiti kroz prodaju konačnog proizvoda, pitanje je može li ga se ubrojiti u prodajnu cijenu. Ipak, bez obzira na to kako se taj novac knjižio, iz dopisa o ponudi švicarske tvrtke koju je Linićevo Ministarstvo financija prekjučer uputilo Vladi, jasno je da se ne radi o strateškoj suradnji, kako se prije smatralo, niti da je UEC strateški ulagač, kako ga se javnosti predstavljalo. Riječ je o klasičnoj ponudi za kupnju, ali uz goleme povlastice Vlade prema budućem vlasniku. Ukratko, UEC od Vlade traži da sva potraživanja državnih tvrtki i institucija u iznosu od 15,3 milijuna eura pretvori u vlasnički kapital, posreduje kod poslovnih banaka da one učine isto s dugovanjima u iznosu od 8,47 milijuna eura. Daljnjih 8,47 milijuna eura duga banke bi trebale reprogramirati novim kreditom, a preostalih 23,5 milijuna eura duga pokrilo bi se novcem od prodaje zemljišta namijenjenog gradnji LNG terminala. To zemljište opet bi otkupila država, odnosno Hrvatska elektroprivreda, te ga platila minimalno 29,5 milijuna eura.
Veliki angažman države
Razlika između duga prema banci i cijene koju bi platio HEP – 6 milijuna eura – bila bi iskorištena za podmirivanje ostalih radničkih potraživanja.
Kad se sve zbroji i oduzme, ispada da bi država što kroz otpis dugovanja a što kroz kupnju zemljišta u Dinu uložila oko 45 milijuna eura, potrošila golem napor da prisili banke na otpis dijela duga također, a onda većinsko vlasništvo nad tim poduzećem predala UEC-u za 5 milijuna eura. Nejasno je stoga zašto Vlada sama ne bi uložila spornih 5 milijuna eura potrebnih za isplatu potraživanja radnika, preuzela većinsko vlasništvo, pokrenula proizvodnju, te kasnije kad se tvrtka oporavi kroz prodaju pokušala vratiti dio novca uloženog u sanaciju Dine?
U pozadini Ježić?
Razlog će mnogi vidjeti u pozadinskom angažmanu bivšeg vlasnika Roberta Ježića koji je, kako se proteklih dana spekulira u domaćim poslovnim krugovima, i organizirao ponudu UEC-a. Prema tim informacijama, iza UEC-a kriju se poslovni ljudi iz Azerbajdžana s kojima je Dioki u Ježićevo vrijeme intenzivno surađivao. Iz tog vremena potječe i Diokijev dug od desetak milijuna eura koji je vjerojatno nastao u vrijeme kad je zbog Ine i HEP-a tvrtkin račun u više navrata bio blokiran, a Dioki je, da bi nastavio proizvodnju, funkcionirao tako da je od kupaca kao formu avansnog plaćanja preuzimao sirovinu i isporučivao gotov proizvod. Kako taj dug vjerovnici navodno ne tretiraju kao dug Diokija, već kao dug Ježića osobno, ponuda UEC-a možda je dio aranžmana za zatvaranje tih dubioza. Linić spekulacije o pogodovanju Ježiću nije želio komentirati, ustvrdivši tek da je ponuda UEC-a jedini način da se spriječi stečaj i očuva proizvodnja u Dini. Ipak, s obzirom na to da se radi o tvrtki koja je osnovana prije manje od godinu dana, uz potpuno netransparentnu vlasničku strukturu, teško je shvatiti na čemu Linić i Vlada temelje optimizam da će UEC svoja obećanja poštovati.
21.07.2012. u 18:31h rvpvo1 sam ću proizvesti to stanje...a gazda sam ja ! ok?