Na put u Rim sam krenuo s relativno površnim, dostupnim informacijama, ali i s prvim pozitivnim dojmovima o novom Petrovu nasljedniku, prvom biskupu Rima, papi Franji. S iskustvom predsjednika jedne male države, pitao sam se, što znači u životu pojedinca koji je desetljećima znao da postoji mogućnost da jednom u životu postane papa – to zaista i postati?
Svakako znači radikalnu promjenu u životu. S drugog kraja svijeta, s odgovornog, ali ipak donekle predvidljivog posla kardinala, u svom gradu, među svojim ljudima, blizu svoje obitelji, odjednom ostaje u Rimu, na najodgovornijoj dužnosti u Katoličkoj crkvi. S obvezom traženja odgovora na pitanje – kako u ovom ubrzanom svijetu pronaći ritam koji će slijediti institucija koja “misli u stoljećima”?
Znači veliku odgovornost.
Znači odgovornost za instituciju Crkve i njeno funkcioniranje, za njen razvoj i viziju za budućnost, u aktualnom trenutku svijeta koji škrto nudi temelje za trajna i sigurna rješenja u svim aspektima razvoja – društvenom, gospodarskom, političkom pa i religijskom. U trenutku kada se u različitim dijelovima svijeta događaju sukobi, kada u različitim dijelovima svijeta postoje ratna žarišta, od kojih neka mogu dovesti u pitanje i svjetski mir.
Znači odgovornost za katoličke vjernike širom svijeta koji čine Crkvu. Koji žive u tom svijetu, na različite načine pogođeni trajnim siromaštvom ili posljedicama globalne krize koja je dovela i do krize postojećih sustava vrijednosti, pa tako i kršćanskog.
Znači suodgovornost za čitav svijet.
S tim mislima došao sam u Rim.
Nakon kiše, sunčan dan
Idućeg dana, Rim je osvanuo okupan kišom, svijetao i sunčan. Ulice pune pješaka i automobila, koji se kroz gužvu probijaju prema istom cilju: Trgu sv. Petra u Vatikanu, na svečanu misu u povodu ustoličenja novoga pape. Trg sv. Petra pružao je veličanstven prizor. Nepregledne rijeke ljudi, mnoštvo zastava, među njima i mnogo hrvatskih.
Na početku svečane mise koja simbolično označava preuzimanje Petrove službe, papa se pomolio nad grobom sv. Petra, prvoga pape. Bilo je vrlo dojmljivo preuzimanje palija i ribarskog prstena kao znakova papinske službe. Stavljajući prsten na ruku, papa je i službeno postao, “ribar ljudskih duša”.
Neobično je bilo slušati kako tijekom mise Trgom sv. Petra, uz latinski, odzvanjaju i drugi jezici – talijanski, engleski, španjolski, francuski, ruski, kineski... Na misi je bilo 180 koncelebranata, među kojima su bili i patrijarsi i nadbiskupi istočnih katoličkih crkava. Odlomak iz Novog zavjeta čitan je na izvornom starogrčkom jeziku kao simbolička poruka o važnosti jedinstva Zapadne i Istočne crkve, čemu je pridonio i dolazak ekumenskog carigradskog patrijarha Bartolomeja I. Tu simboliku pojačao je i izbor dana za ustoličenje, blagdana sv. Josipa, zaštitnika univerzalne crkve. Papa je posebno pozdravio predstavnike židovskih zajednica.
Na ustoličenju pape bile su 132 službene delegacija iz svijeta. Susreo sam se i izmijenio pozdrave s predsjednikom Europske komisije Barrosom, predsjednikom Europskog vijeća Hermanom van Rompuyem, slovenskim predsjednikom Pahorom, slovačkim predsjednikom Gašparovičem te srpskim predsjednikom Nikolićem.
Susreo sam se i osobno pozdravio s papom Franjom. I u osobnom kontaktu ostavio je dojam blagog i simpatičnog čovjeka.
Na povratku iz Rima sređujem dojmove o novom poglavaru Katoličke crkve papi Franji.
Od samog početka je očito da će se papa Franjo svojim moralnim autoritetom i duhovnom snagom, a i smjernicama sada već bivšeg pastoralnog rada u svojoj domovini, nastaviti zalagati za promicanje i zaštitu ljudskih prava, za smanjivanje razlika između siromašnih i bogatih, prestanak sukoba i ratova u svijetu, za bolji i plemenitiji svijet. Da će se i dalje zalagati za poštovanje posebnosti različitih religijskih tradicija, za jačanje međureligijskih inicijativa, za dijalog i toleranciju.
Jedan od njegovih prethodnika, prvi papa netalijan nakon dugo vremena, Ivan Pavao II. došao je iz dijela Europe čije se katoličanstvo značajno razlikovalo od katoličanstva razvijene Europe. On je kao državnik, ali i kao moralni i duhovni autoritet, odigrao značajnu ulogu u demokratskim promjenama koje su se dogodile u zemljama Srednje i Istočne Europe. Za njega se tada moglo reći da je bio papa iz “specifičnog prostora katoličanstva” i da je to značajno obilježilo njegov pontifikat i njegove pastoralne prioritete.
Imat će značajnu ulogu
I papa Franjo, premda porijeklom Talijan, također dolazi iz “specifičnog prostora katoličanstva”, kao Argentinac iz Latinske Amerike. I tamo su problemi s kojima se susreću katolici i Crkva drugačiji od problema s kojima se susreću europski katolici i europske crkve. Moglo bi se dogoditi da u pontifikatu novoga pape, iz riznice društvenih i gospodarskih, pa i političkih kategorija socijalne doktrine Katoličke crkve, neki novi pojmovi dobiju dodatni zamah. I da papinoj karizmi dodaju obilježje prepoznatljivosti. Papa je već u više navrata apostrofirao pitanje siromaštva i solidarnosti, a s njima su usko povezane i neke druge kategorije koje su u socijalnu doktrinu uveli koncilski pape, kao što su razvoj naroda, socijalno pitanje kao svjetsko pitanje, jaz između razvijenog i nerazvijenog svijeta u gospodarskom, socijalnom i kulturnom smislu.
Svojim prvim gestama koje su važne za svakog poglavara, papa skicira obrise posebnosti svoga pontifikata. Mnogo je lijepih i plemenitih gesta bilo u ovih nekoliko dana. Svojim odnošenjem prema kardinalima, vjernicima, novinarima i diplomatima, papa u prvim danima pokazuje neobično visok stupanj dobrohotnosti, tolerancije i empatije. Zrači neformalnošću koju pretvara u toplinu. To čini na poseban način u prvom obraćanju vjernicima na Trgu sv. Petra pozdravljajući ih jednostavnim – Buonanotte. To čini kada silazi među ljude i pozdravlja se sa svakim pojedinačno, kada dijete poljubi u nos, kada zagrli invalida. I kada pokazuje osjetljivost na činjenicu svjetonazorske različitosti, pa umjesto uobičajenog katoličkog pozdrava, jer su prisutni i oni koji nisu katolici ni vjernici, izražava toplu dobrodošlicu jednostavnim, svakodnevnim riječima. Meni kao agnostiku i čovjeku izražene znatiželje, ali i izrazitog poštovanja prema religijskim tradicijama, papina jednostavnost i toplina koju izražava prema svim ljudima zaista imponira. Posebno me raduje i činjenica jučerašnjeg papina obraćanja svim muškarcima i ženama dobre volje, što svjedoči o njegovu poštovanju prema onom humanom u svakom čovjeku, bio vjernik ili ne. Svima je uputio poziv na buđenje ljudskosti u sebi (poruka: Ne bojte se nježnosti i dobrote!) i poziv na brigu za bližnjeg (osobito za siromašne, slabe i nemoćne). Pozvao je na čuvanje “ljepote svih stvorenja i svega stvorenoga” i naglasio da se taj poziv ne tiče samo kršćana nego da ima dimenziju koja je jednostavno ljudska.
Dojmio me se i apel državnicima i svima koji imaju političku, gospodarsku i društvenu moć, da budu socijalno osjetljivi, jer polazi od toga da su problemi svijeta danas globalni i da se bez istinske suradnje i dobre volje neće moći rješavati.
Papin apel na buđenje savjesti ne zadržava se samo u sferama društva već se duboko tiče i Katoličke crkve. Sve to upućuje na mogućnost da će papa Franjo u budućnosti imati značajnu ulogu u novim društvenim procesima i da će utjecati na novo lice Katoličke crkve.
>> Susret s državnicima: Papa se rukovao s Merkel, Josipovićem...
a što su mu drug ivo i drugarica vesnica pripremili..pjesmicu ili recitaciju?