Odgovor Jadranki Kosor
Bauk: Uštedjet ćemo 1,7 mil. kn smanjenjem dužnosničkih mjesta
– Prijepor nastaje u statusu ravnatelja uprava, to što su prije radili ravnatelji uprava, sada rade pomoćnici ministara i to kolege iz HDZ-a dobro znaju – kaže Bauk
Na izjave Jadranke Kosor da će vlada Zorana Milanovića uskoro imati dvostruko više dužnosnika nego njezina, žurno je reagirao ministar uprave Arsen Bauk riječima kako je u njenoj vladi na mjestima pomoćnika ministara, državnih tajnika i ravnatelja uprava bilo je 229 ljudi.
– Na istim mjestima u vladi Zorana Milanovića ih ima 143. To je 86 manje. Prijepor nastaje u statusu ravnatelja uprava, to što su prije radili ravnatelji uprava, sada rade pomoćnici ministara i to kolege iz HDZ-a dobro znaju. Uštedjet ćemo oko 1,7 milijuna kuna mjesečno na smanjenju broja dužnosničkih i službeničkih mjesta, ako pomoćnika ministara bude oko 100 – nastavio je Bauk te kao primjer svojih tvrdnji izdvojio glavnog tajnika HDZ-ova koalicijskog partnera, aludirajući pri tome na HSS-ova Nenada Matića, koji je imenovan rukovodećim službenikom bez ijednog dana u državnoj službi.
– Da je bio pomoćnik ministra, to bi bilo korektno, došao bi i otišao s politikom, ali ovako ostaje. To je jedan primjer, a vjerojatno takvih ima puno. Nismo još krenuli analizirati koga su oni imenovali, jedan dio njihovih tajnika danas su pomoćnici ili zamjenici ministara. Bitno je da ljudi znaju razliku između službenika i dužnosnika – dužnosnici s politikom odlaze, službenici, bez obzira na promjenu politike, ostaju u službi – zaključio je Bauk.
Da bi došli do licenci koje će im trebati za nastavak rada nastavnici moraju stalno prolaziti raznorazne edukacije koje su često na drugom kraju države. Plača im se dnevnica i smještaj, te javni prijevoz, a ne nikakvi luksuzi poput aviona i taksija.
Ono što je najvažnije, svi su nastavnici visokoobrazovani ljudi. Svi imaju završene barem visoke škole, a mnogi i po dva-tri fakulteta ili bar dvopredmetne studije. U Saboru baš i nije takva situacija. Zar je zaista nastavnički posao manje vrijedan od posla spomenute „elite“!?!
I sjetite se da smo svi prošli kroz obrazovni sustav i da je, uz obitelj, škola ta koja je najviše utjecala na naš odgoj (na naše živote).
Za kraj! Znam da može biti i gore nego nastavnicima, pa uzmite u obzir da je ovo samo primjer za usporedbu.
Za prijevoz učitelji dobivaju samo onoliko koliko košta najjeftinije prijevozno sredstvo od mjesta stanovanja do mjesta rada. Nikoga ne zanima ima li učitelj tim najjeftinijim prijevozom 1,5 ili 2 sata do posla, za razliku od putovanja automobilom (za sretnike koji ih si mogu priuštiti) od nekih 35-40 minuta. Naravno, za razliku do cijene goriva za automobil nikoga nije briga (mjesečno 600-700 kuna za mali 10-ak godina star automobil koji troši oko 7 litara/100 kilometara po gradu), a gospodi se plaćaju svi hirovi: troškovi za skupe automobile, cestarine, avionske karte, taksiji (iako im je javni prijevoz besplatan)…
Da ne pričamo o odlascima na sjednice u večernjim satima (jer se u mnogim školama radi još uvijek u dvije smjene, pa je to jedino vrijeme kada svi nastavnici mogu biti prisutni). I da! Svaki izostanak s radnog mjesta svi primijete i naravno, svaki izostanak mora biti opravdan i papirnato riješen (što nisam siguran za sudjelovanje u radu Sabora, a pogotovo nisam siguran da se to uzima u obzir kada se obračunava plaća).
Nastavnici, ovisno o stažu, imaju plaće 5-6 (i još možda nešto malo) tisuća kuna mjesečno. Ako izračunate, to je 60-70 tisuća kuna godišnje (niti 10 tisuća eura koje imenovani gospodin uštedi za pola godine).
Mnogi učitelji tako nemaju riješeno stambeno pitanje, a pitanje je i hoće li ga moći ikada riješiti (zahvaljujući tome što se najprije ministru slični moraju namiriti).
Ovo je priča o učiteljima/nastavnicima/profesorima (kako ih već želite nazivati) koji su stalno pod povećalom silnih „pedagoških stručnjaka za sva odgojno-obrazovna područja“ i dušebrižnika koji se u sve petljaju.
Najprije da riješimo radne obveze. Nastavnici svaki dan moraju doći na posao jer 20-30 učenika u razredu ne mogu biti sami (saborska dvorana je često poluprazna), a nakon odrađenih nekoliko sati neposrednog ODGOJNO-OBRAZOVNOG rada još ih čeka hrpa posla: pripreme za sljedeći nastavni dan (jer sigurno u razredu ne možete samo sjediti, šutjeti, igrati se na mobitelu ili računalu...), ispravci zadaća, pisanih provjera…
















